RTV Teorija i praksa
stanovitoj mjeri več postao istinska svijest, odgovarajuča i sistematska, te jasna i odlučna volja”. 4 Politička partija radničke klase i njenog revolucionamog istorijskog bloka je organizovani dio koji stvara svoju inteligenciju. Partija je područje egzistencije „kolektivne volje” i organizovane intelektualnosti, ona je - kako to ispravno kaže Gramši - „kolektivni intelektualac”. Svi članovi partije moraju biti (ali to ne znači i da jesu) intelektualci, jer partija ima obrazovnu, kultumu, organizatorsku i intelektualno-moralnu funkciju. Njeni intelektualci ne mogu biti mislioci, nego politički i kulturno angažovana grupa koja ima značajnu ulogu u pretvaranju spontanosti u svjesnost i organizovanost Njihov zadatak nije da se bore za osvajanje i zadržavanje instrumenata vlasti i klasnih privilegija, nije grubo vođenje klase i „istorijskog bloka” njenih progresivnih savezničkih slojeva, nego unošenje i razvijanje klasne svijesti, kulturnih i političkih i moralnih senzibiliteta potrebnih revolucionarnom pokretu koji se deklariše sredstvom transcendencije klasnog društva i čovjekove alijenacije. Kada je riječ o televizijskoj avangardi i avangardi uopšte, postavlja se pitanje da li se radi o dvjema avangardama, da li su one homogene ili međusobno različite i suprostavljene, i slično? Ali, prije toga, pogledajmo šta 0 ovom probiemu kažu oni koji ponajbolje osječaju životnost takve teme i njenih poteškoča. Tako, na primjer, Z. Jevremovič kaže da na televiziji „Ijudi ne mogu da obavljaju svoj posao”, te da to zapravo znači ~da je danas apsurdno govoriti o avangardi, a ne možemo da plasiramo tekuče informacije”. I dodaje da je to zato što „imamo jednu izdeljenu stvarnost, jedan izdeljen život pa i izdeljenu informaciju” i da nije čudno što su Ijudi „indoktrinirani godinama lošom televizijom 1 piasiranjem loše informacije i neinformisanošču”.s S druge strane, S. Crnobrnja kaže: „Ја neču reči ništa novo ako kažem da u stvari prevashodno treba gledati
• Ор. cit., str. 30-31. 5 ~TV avangarda", op. cit., str. 6 i 7.
14