RTV Teorija i praksa

Slobodan Ž. Jovanović

KOMPJUTER - VIDEO - TEATAR

(iz rediteljske beležnice) PEĆINSKI ČOVEK Za mene, homo teatralisa srednje generacije, kompjuteri su se pojavili kao prirođna stvar. Prirodna u tom smislu što među nama postoje mnogobrojni Ijubitelji naučne fantastike; Klark, Asimov, Herbert, F. Pol i mnogi drugi. U svojim romanima pomoću kompjutera suvereno su vladali državama, planetama, galaksijama i Ijudskim umom. Kompjuter sa svojim čudnim ekranima, čak se buni i to vrlo uspešno kao na primer Hal u Klarkovoj Odiseji 2001. Članci po mnogobrojnim časopisima i novinama o korišćenju kompjutera u nauci, industriji, memorisanje saneslućenim mogućnostima, pa čak i upotreba kompjutera u kući, ostavili su me ravnodušnim. Sve je to bilo tamo, daleko od mojih interesovanja. Gromovit dolazak mikro-računara (malih kućnih kompjutera) i trenda video-igara ipak je bio za „пеке nove mlade generacije“. Sve to bilo je interesantno i lepo, pa ipak naša zabava i relaksacija se i dalje zasnivala na nekoj dobroj knjizi, proverenom filmu, pozorišnoj predstavi ili muzici. Ponekad je i gledanje odabranih emisija na televiziji mogao biti događaj. Kompjuteri su bili neki drugi običaji. Trošenje slobođnog vremena i neprospavane noći u borbi sa kosmičkim mašinama, razaranje njih ako neželiš daone tebe uništei vrate tenapo-etak icre. U ovom razmišljanju o postepenom interesovanju za ~novo“, nikako ne treba zaboraviti na uticaj kiasičnog stripa (koji je naša ~srednja“ generacija i uspela da uvede u naše domove, ali ne kao kapitalističko zlo ili šund najniže vrste, već kao umetnost) i starih kinotekinih filmova nemačkog ekspresionizma - Melropolis, Flaš Gordon, Golem, čudesnog Kjubrikovog filma Odiseja 2001, pa ogromne serije sada u svetu na vrhu popularnosti naučno-fantastičnih filmova. Već po produkciji kuće Volta Diznija (Walt Disney) (Miki Miš, Раја Patak, Petar Pan koji čak i leti), znalo se da će übrzo doći treće

113

INTER MEDIA