RTV Teorija i praksa

Đurić napravi veliku rubriku o nevremenu, a ja sam taj izveštaj čitao. Sutradan se vremenska situacijapogoršala i to „prođe dobro“, pajei treći dan moralo da se izveštava. Onda se vreme smiri, ali urednik Mile Nikolajević insistira da tražimo vremensku prognozu. I od tada, šesnaest godina sam radio „prognozu", do 1980. Sa Petrom Đurićem sam nastavio godinu dana da pripremam rubriku ~vreme“, onda je on dobio da radi TV Poštu, a ja sam se osamostalio. A. Š.:- Nisi imao želje da radiš neku drugu oblast? K. K.:- Kako da ne! Ali, taman odlučim da se bavim, recimo, turizmom ili da nešto drugo postane oblast koju ću pratiti u redakciji i dogovorim se sa urednicima, kad se dogodi neka poplava, neka suša i sve otpadne. Tako je to bilo. Uvek sam ostajao. A. Š.:- Neverovatno je koliko si ti bio popularan u jednoj rubrici koja nije, ipak, tako značajna, ali bilajenajgledanija. Kakoti to objašnjavaš. Ušao si u listu najpopularnijih Ijudi... K. K.:- Da, u to vreme su revijalni listovi pravili rang listu deset najpopularnijih Jugoslovena. Jednom sam, čak bio drugi, predsednik Tito, pa ja... pa Ckalja, mislim da je to bilo u zagrebačkom „Studiju“, ~TV novostima 11 ... A otkud to? Pa mislim da su ove rubrike i Ijudi koji se pojavljuju u njima svugde u svetu popularni. Vreme svakog interesuje i decu i odrasle, stare Ijude... poljoprivrednike, razne profesije... a koliko ćeš lično kod gledalaca dobiti poena zavisi od profesionalne spretnosti. A. Š.; - Svetelevizijskeličnosti nagoveštavaju nekedogađaje, tumače izvesne stavove, možda i nešto obećavaju, pa se mnogo što-šta izneveri, ne ispuni. Kada se to dogodi sa vremenskom prognozom gledaoci se, možda, manje Ijute kada ih prevariš, jer znaju da je, odista, viša sila u pitanju, kao - ovaj iskreno veruje da će biti kiše... K. K.:-Jedan od razloga uspeha „moje prognoze" je što nikada nisam omalovažavao meteorologe uiti njihov posao, smatram to značajnom oblašću nauke, fizike... A. Š.:- Bio si šarmantan, ležeran. Ljudi ne vole uštogljene tipove na ekranu. K. K.: - Neophodno je uvažavati gledaoce. Kada im se obratiš sa „poštovani gledaocr, treba tako i osećati, jer publika te veoma lako i brzo pročita.

159