RTV Teorija i praksa

Boško Tomašević

SLOVO O RADIJSKOM GOVORNIKU

Aleksandar Dragojlović, Vokalna ličnost radija, Biblioteka RTV - teorija i praksa, knjiga 11, 1985. Ako bi neko i pokušao da ospori vrednost i valjanost Dragojlovićeve knjige Vokalna ličnost radija o kojima ćemo namah govoriti. isti autor prikaza ne bi mogao da ospori jednu činjenicu. Naime. ukoliko se prihvati da je nečiji pionirski poduhvat sam po sebi izvesna vrednost, onda mi zadržavamo pravo da nam se ova činjenica ne osporava. Stoga, preciziramo: monografija Aleksandra Dragojlovića o kojoj je reč, prvi je prilog »proučavanju vokaine ličnosti radija« u nas. U prvom poglavlju knjige govori se o radiju ..kao akusučkom sistemu komunikacija i njegovom odnosu prema „vizuelnim opštilima“. Drugo poglavlje se bavi istorijskim osvrtima na „razvoj radio-tehnike“, na sadržaje prvih programa Radio-Begrada, pominje prve spikere: gospođu Lipovsku, Jelenu BiJbiju, Henriha Fingerhuta, Ivana Kovačevića, te prve posleratne spikere po redu angažovanja: pomenutu Jelenu BiJbiju, Ivana Kovačevića, Radivoja Markovića, Zlaticu Raičković- Baltić, Vasu Pantelića, Miru Milićević- Trailović, DragoljubaTrailovića, Miroslava Mitrovića. Prvi spikeri Radio-Beograda izabrani na osnovu konkursa 1945. bili su Đura Jakšić, Miodrag Stevović, Živko Britvić, Božidar Požović, Ljuba Bogdanović. Nešto kasnije, 1947. posredstvom profesora Aleksandra Belića među radijske poslenike uvodi se termin „kultura govora" a 1949. pri Institutu za srpskohrvatski jezik SANU (Odsek za eksperimentalnu fonetiku) formira se grupa koja će se ovim fenomenom naučno i stručno baviti. Treće poglavlje otkriva nam na teorijskom nivou govorne i glasovne kvalitete ličnosti. Cetvrto,nctoi šesto poglavljepredstavljaju, u stvari.

169