RTV Teorija i praksa

televiziju. Übeđivali su me da to nije potrebno. Imamo nagradu za film, za pozorište... Sećam se da sam govorio da to nije isto. Izneo sam primer Zdravka Šotre, emisije Obraz uz obraz izvrsnog šou programa, što nije ni film ni drama, već televizijski izraz. Isto tako, bez uobraženosti, ono što ja radim- putopis, nije ni film, niti bilo šta. Verovatno ćemo u dogledno vreme, ne mi, svet će televiziju tretirati kao posebno izražajno sredstvo, kao što se film dugo borio za svoj samostalni izraz. Televizija se može smatrati i kao predstava, šou, a može biti putopis i ostali žanrovi... Verujem da će se TV razvijati kao i pozorište. Film se, takođe, razvija a pogotovo televizija koja je šira, sveobuhvatnija, ide u više pravaca razvoja. Mogao bih da putujem. I napišem knjigu, ali morao bih da odem sa namerom da napišem knjigu, a ne sa namerom da radim Karavan. Ne mogu se raditi dve stvari istovremeno. Čovek je nesavršena mašina. Kada sam pravio dve emisije o Skadarskom jezeru imao sam toliko materijala da sam mogao da napišem obimnu knjigu. Danas to ne bih mogao. Sećanja su se izbrisala. Morao bih ponovo da proučavam. Taj materijal je bačen, mozak je izbrisao. Kako se čovek bori sa televizijom? Ima tu jedna osnovna borba, kao u našem društvu uopšte, pogotovu što na televiziji ima mnogo birokradje. Ne mislim na one Ijude koji sede u kancelarijama i kucaju na mašini. Ne na administraciju. Mislim na onaj aparat, neproduktivan. Može i lekar biti birokrata i inženjer, ako ne radi svoj posao, ako nešto dozvoljava ili ne dozvoljava, upravlja Ш ne upravlja, mislim da na televiziji ima toga mnogo i za stvaraoca je veliki napor da se bori sa tom birokratijom. To su oni što vam stalno nešto dozvoljavaju ili ne dozvoljavaju. Da putujete ne sada, nego tada, da se ne uzme tonska kamera, ne takva kamera, već ovakva. Ne dozvoljavaju da ide asistent, morate moliti. Citava procedura u kojoj čovek izgubi mnogo nerava i vremena. Možda sam ja bio u nešto povlašćenijem položaju zbog godina. Da, da ipak sam bio povlašćen. Ti Ijudi brane svoju poziciju. Kad on ne bi morao da nešto dozvoljavaili ne dozvoljava, meri, ne meri, onda njegovo mesto ne bi bilo potrebno. Bili su predusretljiviji prema meni. Govorim zašto sam se ja malo borio sa televizijom. Drugi se tuže. Na televiziji je kao i u drugim područjima. Uspesi se ponekad primaju, ne kao kod publike i kritike, već sa zavišću. Ja sam i tu bio povlašćen. Nisam primetio da mi iko na televiziji pravi teškoće. Možda što sam radio nov posao. Nije bilo konkurencije. Niko to nije radio pre mene.

179