RTV Teorija i praksa

Imala sam slučajeve kada se javljalo po 80, po 90 Ijudi telefonom. Tada mašinerija radi, daktilografi, novinari koji primaju pitanja, i od tih 80 ili 90 Ijudi koji pitaju, dvoje Ш troje dobije odgovor. Najčešće ne dobiju kompetentan odgovor, kompetentan čovek neće da odgovori. Ako je ministar za cene, on neće da odgovara na pitanje o poskupljenju, nego neki profesor ekonomskog fakulteta. A čovek traži konkretan odgovor: kada će već ova inflacija da se zaustavi? E, sada, profesor opet počinje teoriju, tako da mislim da je publika, i kad tako posredno učestvuje, maltretirana u velikoj meri. Prvo, ne može nikako da dođe do telefona, dva tri broja koja su data na početku emisije stalno su zauzeta, kada konačno dobije vezu ne dobije i odgovor, ili dobije poluodgovor ili odgovor koji ga ne zanima. Slično se dešava i u emisiji Kino-oko. Ova emisija ima kompetentne sagovorniKe, voditelja i uvek postojijedna šačicamladih Ijudi koji su studcnti novinarstva, ili nečeg drugog, zavisno od teme. Oni su čas u totalu, čas u krupnom planu. Oni su opet kulisa. Ili, kada su upotrebljeni, kao što je bilo pre nekoliko meseci u jednoj emisiji o odnosima u porodici, ondajeto bio jedan dečak razvedenih roditelja koji živi sa očuhom i koji ima verovatno neki problem. Jedan od gostiju bio je psihijatar. On je do te mere dečaku postavljao privatna pitanja, koja, verovatno, mogu da budu neprijatna, da je morao da interveniše voditelj Dragan Babić i kaže: „Ра dobro, dečko nije na psihijatrijskom kauču, hajde malo da menjamo temu.“ Dakle, mislim da nemamo kulturu ili znanje pravljenja kontakt-programa. Ja, naravno, iz profesionalne radoznalosti, kada se god nađem u svetu, kad god mi vreme dozvoli gledam televiziju. I prošle godine u Njujorku, pošto non-stop ideprogram, dan i noć, ja sam negđe u šest ujutru, videla jednu pravu kontakt-emisiju. Mi nikada ne bismo stavili u program takvu ženidbeno-udadbenu emisiju. Verovatno postoje agencije koje se bave ženidbeno-udadbenim oglasima, spajaju Ijude itd., i onda se pravi emisija. I sada se tu pojavljuju parovi koje je kompjuter izabrao. Oni dolaze u emisiju gde postoji publika. Prvo se oni upoznaju pred publikom, koja odobrava, smejese, nekad sedesidajeon dvometraš, adaonaima metar i po, on debeo, ona mršava, svašta ispadne, publika se smeje, dobacuje im, uživa i sada njn dvoje jedno drugo propituju, sve preo категата, a onda gledaoci postavljaju pitanja. To je, možda, pogrešna ili nedozvoljiva psihologija. Nju pitaju: koliko želite dece da imate, onda ona ođgovori, a pitaju njega- a šta ako ona ne ume dobro da kuva, ili

19