RTV Teorija i praksa

Sada je vrlo pomodan kontakt, praviti ankete, intervjue, dovoditi goste, na sve moguće načine Ijude uvlačiti, ali bez pravog cilja. Anketa je sjajan kontakt ukoliko je vezana za neku rubriku koja ide posle toga, vezana za temu emisije, ako odgovara na neko pitanje. Ali, presretati Ijude kao što mi to radimo, naravno to radimo i u Nedeljnom popodnevu, sa više ili manje uspeha, često sa malo uspeha. Prema tome, navodim, evo, i Nedeljno popodne kao primer, presrećemo Ijude po Knez-Mihailovoj i sada iz nešto pitamo, oni odgovaraju bilo šta, a mi se smejemo i to je kontakt-rubrika- anketa. Dakle, to nije osmišljen kontakt koji odgovara na bilo koje pitanje. To je kontakt koji nekome omogućuje da se slika, od nekoga je napravio budalu ili je slučajno naleteo čovek koji je imao nešto što je blizu odgovora na pitanje, koje je eventualno postavljeno, a problem je da li je to u funkciji i tog programa i rubrike, tako zamišljene. Onda, recimo, u svakoj kontakt-emisiji telefon, kao sredstvo dvosmernog kontaktiranja, potpuno je zaloupotrebljen. Telefon ne može da odgovori svojoj Svrsi, ako postoji kontrola, a mora da postoji. Ljudi koji sejavljaju moraju da se predstave, a isto tako sledi i cenzura u odgovaranju. Taj najbanalniji način omogućavanja kontakta gledalaca je u stvari potpuno besmislen u televiziji, jer ne postoji suština, povod ne postoji otvoreno, i пе postoji osnov za demokratsko odgovaranje, da tako kažem, na pitanja koja su postavljena. Prema tome, koji je cilj tog telefona? Kontakt bi mogao da bude ostvaren kada bi se zaista razmišljalo o cilju, zbog čega se neka rubrika pravi, dane bude samo zabavna, nego da nešto učini, pokrene. ImaJi smo, recimo, rubriku - pronalazaka, gde smo Ijude koji su u patentne zavode slali svoje pronalaske funkcionalne, pametne ili glupe, svjedno, predstavljali, pokazivali njihov pronalazak, pa su gledaoci nama pisali, ne zato da bismo razvijali skribomaniju koja je inače vrlo prisutna u svim našim medijima. Pokušali smo da napravimo neku nadgradnju, pa su ti Ijudi odgovarali na duhovit način- čemu bi taj pronalazak mogao da služi, recimo. To je ipak primer nekakvog koraka osmišljavanja kontakta. Ti Ijudi su razmišljali, nisu se javljali samo zato da bi dobili ploču. Pravi kontakt je recimo, kviz, kao žanr koji smo jednostavno u Televiziji Beograd u poslednjih pet godina. Beogradska televizija je opterećena šou-programima i zabavom po svaku cenu, pa smo tako i u kvizu uvek hteli da imamo i zvezde i pevanje i narodno kolo i zabavnu muziku i strani hit, i da imamo Ijude koji nešto znaju.

21