RTV Teorija i praksa

neposredan Ijudski medij, medij koji nema posredovanje. A televizij a i radio jesu upravo posrednički manipulativni mediji, otuda ogromna količina manipulacije upravo ovim medijima. I ako razmišljam o kontaktu, dodiru programa, a program je uvek dlj nečega tu vidim jednu određenu opoziciju, jer već samo programiranje dodira, programiranje Ijubavi, programiranje života, na neki način je utopijska praksa koja nas odvodi u manipulaciju ili samomanipulaciju. Zivimo u vremenu sumraka mnogih ideologija. Radio kao zvučni talas, pitao sam se uvek šta ta semantika znači radio. Mislim ona ima ono što je zloupotrebljeno u endehaziji naziv ~krugoval“ to je neko osciiatorno kretanje talasa. Francuzi imaju jedan drugi izraz, postavljanje u prostor reči govora, komunikacije, đok je televizija u tom nekom daljinskom koraunid’-anju zaista u moćnim mogućnostima, moćna je u mogućnostima i samom činjenicom da nas zaista prebacuje u prostor i svet postaje jedan prostoi’, jedna planetarna televizija, a čovek je odista u našem vremenu taj Пото videns i otuda u stvari ta potreba za kontaktom. Mislim da je svaka naša komunikacija, svaka naša recepcija i iadija i televizije duboko motivisana težnjom za jednom, rekao bih, TV istinom, za jednom radijskom istinom i za celom istinom! Televizija i radio su, ako tražimo te medije kao celinu dejstva Ш celinu uticaja, mediji nagomilani, to je jedan magazin, potrošnja koja se preliva, da u njoj nema klasifikacije, nema akcenata kompozicije, ona ne otkriva samosvojnost svoje strukture, nema onih udarnih tačaka, klimaksa, vrednosnih, kulminativnih tačaka koje bi u našoj recepciji doprinosile da seopredeljujemo da delujuna nas. Jeri samodejstvoovih medijaje lažno, frivolno, jednosmerno, znači ono je, kako je kolega psiholog veoma dobro primetio- spoljno delovanjema Ijude, a čini mi se da bi i radio i televizija otvarali svoj estetski prostor upravo dejstvom iznutra, odnosno dejstvom kao celinom. Otuda, čini mi se, da se postavlja ргека potreba danas u promišljanju ovih medija, traganju za mogućnostima dijaloga, a kontakt je onaj krajnji dijaiog kojem svi težimo i mislim da se tu nalazi neka puna umetnička, društvena i humana funkcija kontakt-programa koji bi trebalo da budu osnovna dramaturgija ovih medija, bez obzira o kom se programu radi, bez obzira o kom žanru, kojoj vrsti pripadali ti programi. Još jcdnom - najveći oblik otuđenjaje monolog i najveći oblik iskaza je samo jedan, kao potiranje u stvari svakog oblika širenja slobode u našem vremenu koja toliko izrrače u našoj egzistenciji.

37