RTV Teorija i praksa

S varijantom ~А‘* očito je da smo na početku slušali glas reportera Nikolića. Naprotiv, tek nam varijanta „В" pokazuje da govori dircktor Milanović. Ovdje je potrebno napomenuti da se u radijskoj praksi vrlo često izostavlja uvodno novinarevo pitanje, zbog toga što tada ostaje više dragocjenog prostora za plasman sugovornikovih odgovora. No, kad je vec tako; u sličnim se najavama nipošto ne bi smjela priopćavati imena rcportcra i sugovornika jedno pored drugoga. Ukoliko sugovornik započinje prvi, ime reportera valja navesti u prethodnoj ili nekoj drugoj udaljenoj rečenici; ako snimka započinje reporterovim uvodom fkoji nije moguće promptno identificirati kao upit), tada njegovo imc mora biti saopćeno u posljednjoj rečenici najave, a ime sugovornika nešto ranije. 2 Spomcnuti problem je karakterističan za tonske, dijaloške žanrove. Kod pisanih, monoloških (izveštaj, komentar i srodni), u „klasienim" najavama prisutna je loša praksa predstavljanja autora posredstvom shcmatiziranih i suhoparnih obrazaca. Naime, bez obzira na to kakav jc tckst najave, posljednja rečenica obavezno glasi; Izvjcštava Л. B. Bilježi C. I). Osvrće sc E. F. Komentira G. //. Javlja se /. J. Govori K. L. ili pak dcskriptivno; Prilog jc pripremio M. N.

2 Važno jc uočiti da kad bi rcporter primijenio inkorporiranu najavu, do takvih zabuna uopće nc bi dolazilo.

44