RTV Teorija i praksa

,Jednako toliko zvučna, koliko i obasjana u vremenu kao i u prostoru, (...) da stvara (tvori) tekstove, lance i sisteme tragova“, radio-dramskih, dakako. A trag (tragovi) jest „razlika koja otvara pojavljivanje i značenje“. U toj dinamičkoj realnosti, u toj dinamici traga spram razlike zvuka i smisla, (u)pisuje radio-dramsko umetničko delo svoju bit. Ovo delovanje razlike zvuka i smisla u trenutku emitovanja radio-dramskog umetničkog dela jest idelano i realno, „razumsko kao i osjetilno“. Realno u smislu da je razlika zvuka i smisla zbiljski sastojak unutrašnjeg jezika radio-drame. Odavde do jednostavne prezencije radio-dramskog umetničkog dela vodi prav, samosvojan ~uvijek-već-tu“ put u sadašnjost njegova identiteta po sebi. Stoga i možemo reći da radio-dramsko umetničko delo nema ni prošlosti, ni budućnosti, no je uvek izvesni prezent kojeg sekvencc uzastopnosti ne osporavaju već ga pre-zentiraju kao evidentnost ..prvotne sadašnjosti I '. Njegova vremenitost koju opisuje u svom tragu nije dijalektička već „mrtvo vreme u živoj prezentnosti“. A mrtvo vreme upravo je na delu i protiče „rubovima metafizike". Horizontalnost radio-dramskog umetničkog dela nema dubine, osim ukoliko dubinu ne shvatimo kao trajno (neprestano) postajanje u povesti subjektiviteta. A subjektivitet i jeste zagonetka biti radio-drame. Razmišljanje o radio-drami primereno je razmišljanju na tragu subjektiviteta posredstvom signansa (označitelja). Signans je u našem slučaju sam medij - radio. Označeno, naime, uvek treba označitelja pod poretpostavkom da se označeno prvobitno ne razlikuje od označitelja. A to je već jasno iz same terminološke određnice - radio-dramsko umetničko delo. Ovđe je, naime, trag zahvatio s obe strane totalitet znaka. Dalji put razmišljanja o radio-dramskom umetničkom delu sakuplja se u „nadgramatološkom znanju". u metafizici logosa.

58