RTV Teorija i praksa

spoznaja i cikličnih trenutaka zrenja intelekta. To je i bolest na smrt, bolest od dovođenja u upite svega, i samog svog opstojanja, nesigurnost u to da uopšte jesmo, bolest prema kojoj je smrt „zelen vijenac“. Sigurnost pruža prebivanje u datom poretku stvari i njihovim vrijednostima, u uvjerenju da živimo u ,majljepšem od svih svjetova“ (Vclter). Otud i nije slučajno da se, kao i drugim sličnim sredstvima, i televiziji među prvima aplicira svojstvo sredstva informacije, sredstva u datom poretku, in formatio. Biti, dakle, u : poretku, a spektakularne „izbačaje" činiti samo onda kada treba još više i na drugi način dokazati Ijepotu tog poretka (ako hoćeš da znaš kako je tebi, uključi televizijski aparat). „Zadržavajući arhaični strah od nespokojstva pred neuobičajenim, savremeno čovečanstvo stvara sebi iluziju da gospodari svojim istoricitetom“. 3 Prastaru metafizičku osobinu čovjeka da nalazi načine kako bi lakše prihvatio sopstveni položaj nije moguće afirmisati u vrtoglavo brzom ротјегапјц granica mogućeg. Kako ukorijenjeno opstojati ako je sve znano i neznano i istovremeno moguće i nemogviće. Zbog toga je jedino moguće primiti informaciju izvan ustaljenog poretka stvari (nazovimo je eksformacijom), posebno jednu takvu informaciju iz onog područja tragičnosti života, samo iz ograđenog prostora i udobnosti intimiteta stanali kojem sve teče uobičajeno. Željeti vidjeti neuobičajeno (ali samo vidjeti, ne živjeti, ne biti u, ne sudjelovati) jeste planirano zadovoljstvo gledanja nemogućeg i neuobičajenog, uz istovremeno odbijanje njegove veze sa vlastitim postojanjem, često čujno u izrekama „tamoje negdje bilo“, ~prikazivalajetelevizija“. To je želja za izmjenom, no bez ikakvih posljedica po ustaljenost reda stvari i hijerarhiju vrijednosti. Kataklizma se može ~primiti“ ako je ona tamo-sada, ne pomišljajući istovremeno na njeno prisustvo ovdje-sada. To ponekad može da ide do same zlurade otupjelosti na nesreće koje se svakodnevno oko nas dešavaju (zašto ne volimo govor o sreći). Kako na naš način, a televizijski, reagovati na kataklizmične situacije? Postojeća rješenja u svjjetu, svojstvena odredenim društveno-političkim sistemima, u globalnoj nekoj podjeli su đvostrana- ćutati o svemu i ос} svega praviti spektakl, Sta bi za naše uslove bila svrha jedne televizijske emisije (programski blok je nevažan) u kojoj bi se govorilo o dogođenom zemljotresu? Vjerov^tno

3 Žan Kazncv, „Televizija i poredak vrednosti“, „Treći program RTB", leto-jesen 1977. str. 448.

73