RTV Teorija i praksa

Gotovo odmah po usvajanju iđeje o načinu obeležavanja jubileja radija i kada je kompozitor S. Atanacković izložio kako je zamislio koncert, značaj televizije nametnuo se sam po sebi, jer se pošlo od toga da će kao vizuelni posrednik znatno olakšati izvođenje. Pored uverenja da bi se uz umešnu realizaciju došlo i do zanimljivog televizijskog programa koji bi još potpunije otkrio prave razmere projekta, predloženo je da ovaj izađe iz okvira radija i dobije puno radijsko-televizijsko značenje. Okolnosti, očigledno, nisu bile naklonjene ovakvom rešenju, pa je radiju ostalo da se dobro organizuje i obezbedi što bolje izvođenje u datim uslovima. Sasvim neobično za naše prilike dogodilo se ono u šta se najmanje moglo verovati: izvođenje je bilo besprekorno, pa su se ispunile reči Stevana Grbića, odgovornog inženjera za tehničku stranu projekta, da ako sve dobro uspe, niko neće verovati da je bio u pitanju jedan toliko složeni poduhvat. A da je bio takav svedoči broj učesnika, rastojanja između centara, impozantan doprinos tehničkih stručnjaka i, nadasve, mnoštvo onoga što zovemo Ijudskim faktorom koji je ovoga puta dejstvovao na najbolji mogući način. Premda je kompozitor imao na raspolaganju ansambl koji nije sam odabrao, štaviše na čiji sastav nije imao nikakvog uticaja, ne može se reći da ga nije stavio pred zanimljiv dvojak zadatak. Рге svega da svojim udelom omogući da se u disciplinovanom jednozvučju, bez teškoće, okupe ansambli koji nikada nisu svirali zajedno niti sudelovali u izvođenju partiture koja pripada oblasti umetničke muzike i koji doprinos drugih učesnika prate ргеко monitora - ili slušalica, gde je to bilo moguće, s obzirom na brojnost izvođača. Drugi izazov treba videti u raznovrsnosti sastava koji su činili izvođački aparat i koji je trebalo da se, uprkos raznorodnosti, sliju u jedinstven zvuk koji će opravdati naziv dela koji mu je autor dao. LJostalom, evo šta je kompozitor Slobodan Atanacković rekao o svojoj Simfoniji: Simfonia eterofonica je vokalno-instrumentalno delo koje u jednom izvodaćkom telu ohuhvata sve najholje

106