RTV Teorija i praksa

Kada bi se Simpsonov rad danas revidirao, trebalo bi uzeti u obzir neshvatljiv napredak u kulturnoj politici u pogledu spontanih i planiranih usmerenih promena, osobito na polju zapošljavanja u umetničkim komunama, i podrške grupama umetničkih komuna. Trebalo bi, isto tako, prikazati neodoljivu silu centralne vlade u pogledu ovih istih inicijativa, usled očiglednih ekonomskih recesija kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih godina, ali još verovatnije zbog inherentne nepopustljivosti birokratije kod koje se, kao što sam već гекао, oseća primetna, ali ne i zadovoljavajuća, promena u rukovođenju kulturom i još manje zadovoljavajuća u činjenici da ona nastavlja da obuzdava transformaciju tradicionalno vertikalnih struktura kontrole u horizontalne, participativne strukture u kojima je koncept kontrole zamenjen konceptom upravljanja, stilom života koji obuhvata postojanje kao princip viši od delanja. 111 Uprkos razlici u strukturi i političkim preferencijama između Zapada i Istoka, nije teško ukazati na opšte pomeranje naglaska do kojeg je došlo kako u decentralizovanim populističkim, samoupravnim državama, tako i u centralizovanim, etatističkim, dirigovanim oligopolisima. Krajem sedamdesetih godina postalo je jasno da gla.vna briga o budućoj kulturnoj politici mora biti odnor vlade I njenih agencija prema građanima, pojedinačno i u slobodnim asocijacijama. Danas na ovom polju ima đovoljno dokaza koji nam omogućuju da procenimo tezu koju smo već onda istakli, o snazi i slabosti većine kulturnih sistema. Pokazalo se da su problemi istraživanja prvenstveno politički i da će glavni metod za njihovo prevazilaženje biti institucionalna рготепа u kojoj je preovlađavajući sistem provere i ravnoteže restrukturisan kako bi mogao da obuhvati nove tenzije nastale promenom odnosa i novom dinamikom. Danas i übuduće naša briga moraju da budu dva oblika istraživanja koji su koncentrisani na pojedinca.

93