RTV Teorija i praksa

Da se ne bi protumačilo kako ovoj kategoriji pridajerno značaj koji ona, zapravo i nema u svetu televizije, treba reći da se ova programska kategorija nije dovoljno razvila i šire nije poznata zato što nema komercijalni več isključivo istraživačko-umetnički karakter. Nagrađene emisije postaju deo videoteke Uneskovog Univerziteta za radio i televiziju, dakle, na izvestan način, opšte kulturno dobro. Da li če još negde biti emitovane, to več zavisi od mnogo drugih činilaca. Festival u Monte Karlu sve više poprima komercijalno obeležje pre svega zato što jedna tako obimna i glomazna manifestacija mora da se samofinansira i što je televizija, nečemo reči ništa novo, komercijalizovana do najnevidljivijih рога. Sajam TV programa bacio je u zasenak takmičarske kategorije, a na marketingu dominantno mesto su imali Amerikanci, sa takozvanim mini-serijama i TV filmovima. Još koliko prošle godine postojala je bojazan da če mali ekran zapljusnuti sapunica, jer su sa svih strana u hordama navirale ličnosti iz Dinastije i Dalasa. Sada je več sasvim jasno da su za kratko vreme ovakve serije smeštene tamo gde i treba da budu - mada se bez njih ne može - na programske margine Zbog odsustva velikih, mamutskih serijala sa više od 13 epizoda, donedavno se govorilo o krizi skupog serijskog programa i njihovoj proizvodnji kao posledici materijalnih teškoća koje imaju TV mreže. Sada je vidno da je reč o produkcionom trendu koji jeste izazvan materijalnom krizom, ali zato što pada gledanost predugačkih, razvučenih serija pa, prema tome, i njihov komercijalni značaj za plasiranje reklama. Serije više nisu najgledanije emisije i žanr je, kako se tvrdi, u krizi zbog „preterane upotrebe loših procena”. Publiku je izdalo strpljenje, okrenula se kablovskoj televiziji, video-rikorderima i iznajmljivanju kaseta. Ne bi se moglo reči da je postala mudrija, ali je probirljivija, a to se kasno primetilo. Zbog svega toga nagoveštava se detaljno i temeljno preispitivanje ovog žanra. U međuvremenu, igra se na

17