RTV Teorija i praksa

Televizijska drama kod nas, a i u svetu, poslednjih godina je u krizi јег nismo uspeli da shvatimo da je televizija u osnovi, ipak, medij masovne kulture. A. Š.: Da И time žeiiš da podvučeš da teievizijska drama nije pristupačna svakome? Da je umetnički sadržaj jedna stvar, a masovna kultura očekuje neku intenzivniju kom unika ciju ? T. T.: Ne, ja bih to ovako postavio. Čovek koji je prvi problematizovao ovaj problem bio je Valter Benjamin, nemački filozof, esteta, koji je tridesetih godina napisao čuveni esej „Umetnost u doba svoje tehničke erupcije", gde je veoma jasno uspostavio tezu koju je stekao na iskustvu radija i ploča. Tada još nije bilo televizijskog iskustva, ali je uspostavio jednu veoma važnu tezu - da tehnički mediji, u stvari, pretpostavljaju umetnost bez aure, bez svega onog „svetog" što se vezuje uz pojam klasičnih, tradicionalnih umetnosti. Ako čovek sa te njegove polazne tačke pokušava sve da tematizuje, vidimo da artikulacija i u igranom programu materijalom traži upotrebu obrazaca koje su uspostavili žanrovski filmovi ili emisije. Ne radi se, recimo, kao u klasičnoj umetnosti ili u dramskoj, koja je pisana za teatar. Nije reč o ličnostima koje imaju jedinstven psihofizički habitus, gde su te stvari strogo individualizovane i gde do konflikata među ličnostima dolazi zbog konkretnih i veoma jasno izraženih individualnih različitosti pojedinih likova. Međutim, u ovim televizijskim projektima, dramama, filmovima, i ostalom igranom programu, mi ipak imamo posla sa oblastima koje su simplifikovane, pojednostavljene, što samo po sebi nije loše. Podsetio bih te na fantastičan razvoj tzv. žanrovskog filma, gde je to na isti način rađeno i u najboljim kinematografskim delima dosegnuto do fenomenalnog umetničkog nivoa, tako da u tom trenutku nije više osnova toga što je umetnički relevantno - poruka koja proizilazi iz izbora teme teksta - nego je značaj svega u režijskom pristupu. Mi često mislimo da moramo pisati tekst za televizijsku dramu na isti način kao što pišemo za pozorište. Međutim, televizija ima karakteristike masovnog medija, u nju je uključena produkcija više elemenata koji sprečavaju gledaoca da se ophodi na isti način kao kad čita knjigu, ide u pozorište ili gleda film. Treba ostvariti drugi način realizacije da bi se delo moglo uključiti u TV sadržaj. A. S.: Gde se televizija pribiižiia svojoj šansi? Da Иje to možda emisija tipa Kino-oko?

196