RTV Teorija i praksa

А. Š.: Pod tim podrazumevam izvorno televizijsko stvaralaštvo. Опо što nije preneto sa neke izložbe, baletske predstave ili... muzički događaj, tada je televizija samo sekundarni događaj, transmisija nečeg što se zbiva i van televizijskih kamera. Мепе interesuje tvoje mišljenje o tome da П televizija pruža svoju sopstvenu šansu? T. T.: Televizija ima značajnu ulogu na sociološkom planu jer omogućava širokoj publici da se informiše. Ljudi doživljavaju malo umetničkih dela koja nastaju van televizije. Ali, to je, pre svega, informacija i animiranje da bi otišli u te hramove kulture, kako to volimo da kažemo, da bi ih izvorno doživeli. Kada govorimo o umetničkom delu kao kreaciji televizije, mi obično govorimo o umetničkom rezultatu u igranom programu - drami, seriji... Ali, ja mislim da nije mogućno jednostavno to proglasiti za televizijsku umetnost. To je pitanje koje me preokupira. Osnovni problem je u tome da li postoji velika razlika između TV filma ili drame snimane za veliki ekran. Ne vidim neku bitnu razliku. Možda ima nečeg, ali ne u umetničkoj artikulaciji. Tu postoji plan, montaža, mizanscen, glumci, sve isto kao u filmu.-Filmovi koje prikazujemo na televiziji nastali su na isti način kao filmovi koje snimamo za televiziju. Na tom planu teško govorimo o televizijskoj umetnosti, tako da je prostor za felcvizijsku umetnost još uvek slobodan. Neki teoretičari iz strukturalističke provenijencije misle da je jedino mesto gde je televizija uspela da dosegne umetničku razinu pomoću dvojne artikulacije područje TV spota, reklamnog spota. A. Š.: Tu ima nečeg novog što do sada nije uspelo nijednom drugom mediju da lansira. Ali, pitanje je da li to zadovoljava našu potrebu za umetničkim doživljajem. T. T.: Naravno da ne! Zbog toga bih želeo da kažem još nešto o problemu igranih programa koji če uvek pleniti publiku. Jedan poljski teoretičar imao je u svom eseju vrlo lucidnu ideju - da je u čoveku usađena potreba za fabulom, treba mu artikulisati događaj, omogućiti da sagleda razvoj nekog događaja u budućnosti. Tako on stiče iskustvo sa dramaturgijom i predviđa neke stvari. A s obzirom da žanrovskog filma i na našim ekranima ima najviše, na izvestan način implicira i hepiend, što gledaocu očito pogoduje. Zato i voli da gleda igrane programe. Ali, bit televizijskog medija tim programima nije usađena.

195