RTV Teorija i praksa

seriju koja se zvala „Trenutak 68." i sadržavala je osam celovečernjih emisija u kojima sam se trudio da realizujem taj svoj interes da pravim pravu televiziju kao samostalnu strukturu, zasnivajući je na metodi „filma istine". Snimao sam na različite teme materijal koji je po svojoj fakturi bio dokumentaran, pa sam Ijude koje sam snimao nakon toga što sam materijal montirao, doveo u studio, u jedan artificijelni ambijent, da bih im to emitovao prvi put, pred kamerama. To bismo zajedno gledali, a onda smo vodili razgovor o istim stvarima o kojima smo govorili u njihovom ambijentu i tako smo dobijali nadgradnju čitave stvari. Moram reći da je to bila vrlo izazovna emisija koja je podelila čitav auditorij. Bilo je veoma različitih reakcija i tada sam prvi put dobio želju da zbrišem. A. Š.: O kakvim se temama radilo u tim emisijama? T. T.: Vrlo različitim, o mladima. Bila je i emisija o jednoj porodici, gde su se stvari i najviše zakomplikovale. Našao sam jednu porodicu koja je imala petnaest članova, otac, majka i dvanaestoro dece. Oni su iz rudarskog mesta, Idrije. Snimili smo ih. Razgovarali smo o marginalnim stvarima. Razgovarao sam sa jednom ženom tada, nije to tako davno 1968. godina, ali očigledno, tada je to bio veliki problem. Ona je imala vanbračno dete. Mi smo o tome otvoreno pred kamerama razgovarali. Reakcije su oue takve, da su me čak stavili na sud časti Udruženja novinara zbog „senzacionalističkog uplitanja u privatni život". Ali, to je bio samo jedan deo TV strukture. Mi smo snimali za vreme emisije njihove reakcije kako bi publika mogla da ih vidi. A. Š.: Kako je ta porodica reagovaia, da li su bili povređeni? T. T.: Ma ne! Bili su sjajni. Bili su potpuno oduševljeni svim tim što se zbivalo, što su videli u snimljenom bloku. Ja često uzimam kao televizijski moto tog sociološkog aspekta reči starog rudara koji je tada bio u penziji: „Nemojte se sekirati, pa ne možete vi svakome udovoljiti." A. Š.; Da li su zahtevi TVgledalaca drugačiji od onih koje ima pozorišna i filmska publika? T. T.: Televizija treba da stvori svoju estetiku na bazi proučavanja percepcije recipijenata, znači gledališta, da se razlikuje od tradicionalnih umetnosti. Autori - pisci - su stvaraoci te estetike. Ako pođemo od gledaoca i pretpostavimo da je on prateći TV program naučio jedan sistem znakova koji možemo nazvati i TV jezikom, u

198