RTV Teorija i praksa

situaciji smo da moramo poštovati taj jezik, inače nailazimo na odbojnost gledaoca. Taj jezik je jezik obrazaca, šablona i ako hoćemo da budemo prihvačeni moramo da pođemo od toga. To ne znači da moramo simplifikovati stvari i biti na nivou žanrovskog. Ne znači da program mora biti lošiji, samo mislim da znači nešto drugo, da nisu više značajna obeležja igranog programa i da je već dobar izbor teme garantovan uspeh, što je često slučaj. Bitan deo posla se prenosi na artikulaciju, režiju - glumačku i tehničku - i deo onog što je produkcijski posao. Namerno upotrebljavam reč „produkcija" јег smatram da je ona kada je televizija u pitanju značajna. A kada govorimo o umetničkom, naravno da se tu mogu postići rezultati, јег mi možemo i da subvertiramo te obrasce. Dobar reditelj radi na nekoliko razina. Mi možemo da budemo na osnovnom nivou fabule, sasvim u okviru onoga što auditorij želi. Možemo biti stvaraoci u potpunosti. A. Š.: Šta podrazumevašpod specifično teievizijskim? T. T.: U igranom žanru smatram da ništa nije drugačije sem televizijske serije. Nekada su to bile novine, ima ih i danas, ali feljtonske priče je sada preuzela televizija. To je to što je specifično. To se najbolje vidi kada se epizode jedne serije emituju svakodnevno, onda dostižemo savršenstvo onoga što ja nazivam masovnom kulturom. Televizijski gledalac svakodnevno dobija svoj obrok priče. On je zadovoljan njim ili ne, ali če ga sledećeg dana ponovo uzeti u isto vreme, i to postaje deo njegovog života. Međutim, stvarno stvaralaštvo u igranom programu na televiziji treba tražiti daleko od pozorišta, daleko od literature. A. Š.: A hlizu čega? T. T.: U kombinaciji igranog, dokumentarnog, svih elemenata koje taj jezik pruža. I u mogućnosti cele mašinerije. Mislim da je neke pokušaje činio Žilnik sa svojim pričama u kojima su se pred nama odvijale Ijudske sudbine, rekonstruisane. Veliko područje koje bih nazvao „televizijski esej", potpuno uslovno, gde ti možeš artikulisati neki dokumentarni materijal, igrane elemente i scenografiju pomoću koje možeš formirati celinu koja gledaoca privlači na potpuno specifičan način. Jer, ako polazimo od toga da to niko drugi sem televizije ne može, ja mislim da je u tome pravo razumevanje stvari, Mi moramo na televiziji tražiti one prednosti koje drugi nemaju.

199