RTV Teorija i praksa

te istog delatnog subjekta, čoveka uzetog u njegovom generičkom biču, te dve stvarnosti se diferenciraju u međusobno nesvodljive domene Ijudske egzistencije. Međutim, iako međusobno nesvodljive, i jedna i druga stvarnost su delo Ijudske prakse u kojem se Ijudsko biče, uzeto u svom kompleksnom socijalnom i psihološkom plasticitetu, ovapločuje na različite načine i u različitim formama egzistencije. I, baš ta makar i u krajnjoj liniji moguča sprega među posebnim sferama zbilje, empirijske i fantazijski oblikovane stvarnosti, ozakonjuje mogučnost oposredovanja empirijske stvarnosti imaginarnom, Čovek se, zapravo, posredstvom te imaginarne stvarnosti specifično Ijudski odnosi prema svojoj empirijskoj egzistenciji i tamo stečenom iskustvu. Posredno se, naime, vraća sebi i svojoj svakodnevnoj praksi, svom sopstvenom iskustvu koje u toj formi nije mogao da iskusi u praksi svakodnevnog života. Umetnička stvarnost, dakle, kao svet imaginarnih formi Ijudskog opstanka, ma kako „oprečan” i autohton u odnosu na empirijsku realnost, istovremeno je i oblik Ijudske egzistencije u kome se empirijska datost nadomešta, iskustveno i spoznajno teorijski. I, upravo ta okolnost i definiše potrebu čoveka svih istorijskih epoha da se, osim neposrednog, empirijskog sprezanja sa sopstvenom socijalnom pozicijom, spregne sa njom i posredno - preko te umetriičkom transpozicijom obdelane stvarnosti, očvrsle u sloj iskustva za sebe, zahvačenog delima umetničke kreacije. I, kako se to sprezanje sa sopstvenom stvarnošču ostvaruje posredstvom umetničkih dela, to je očigledno da je u pitanju veoma posredovan odnos. Zavisno od nivoa produbljenosti transpozicione distance između empirijskog i simboličkog, empirijska stvarnost se bilo evidentno prepoznaje u umetničkom delu, bilo tek naslučuje po korelativnosti formi preko kojih je realnost transponovana u sebi odgovarajuču simboličku zamenu. U tom smislu sve što se na planu imaginarne, fiktivne stvarnosti začne i kodifikuje u svet pojava za sebe, postaje jezik stvarnosti (Marks); i, tako se zapravo posredstvom umetničkih dela stvarni životni procesi, empirijska stvarnost, samo iskazuju u toj svojoj simboličkoj zameni, simbolički udvojenoj

58