RTV Teorija i praksa

- diskusija - okrugli stol - konferencija za štampu - talk show - intervju -razgovor - polemika. Najčešće primjenjivan, najprikladniji i najzanimljiviji oblik od navedenih je - intervju. To, da je najčešće primjenjivan, intervju je postigao i izborio u stoljeće dugoj konkurentskoj borbi s ostalim dijaloškim oblicima. Najprikladniji za objašnjavanje pojedinih događaja i upoznavanje osoba protagonista tih događaja je zato što daje direktnu informaciju bez posrednika. Najzanimljiviji je, jer zaista u novinarstvu nema ništa interesantnijeg od samog čovjeka - svjedoka svog čina ili vremeua. Osnovna pretpostavka za stvaranje intervjua jest novost, news, vijest. Kroz pitanja i odgovore otkriva se zatim sve više novih okolnosti oko osnovne vijesti, povoda intervjua. Nepotrebno je raditi intervju s nekim i o nečem što neće dovesti do novih pojedinosti ili rasvjetljavanja osnovnog podatka, jer tada se ne postiže cilj. A cilj je, na temelju jedne novosti, vijesti, doznati na zanimljiv način što više dodatnih novosti i rasvijetliti do kraja događaj ili osobu. Iz toga proizlazi i pitanje o korisnosti i upotrebnosti intervjua kao novinarskog oblika. Ne može se i ne treba intervju koristiti u svakoj prilici. Često je prikladnija i dovoljna sama vijest ili izvještaj, reportaža ili komentar. Kada ipak treba intervju? Tada, kad za bolje objašnjavanje nekog događaja imamo pogodnu i relevantnu osobu koja će sigurno novosti i okolnosti moći bolje saopćiti i objasniti od samog novinara, ili kad je sama osoba vijest, te će svakako najtočnije i najsuvercnije moći govoriti o sebi samoj. Korijeni riječi intervju (eng. interview) su u latinskom jeziku gdje prilog inter označava medusobni odnos dviju osoba i to odnos kako po sličnosti, tako i po razlikama. Engleska imenica view znači vidik, pogled, promatranje, mišljenje. Kad se to spoji sa prologom inter, dobivamo kovanicu interview koja u današnjem englcskom, a prihvaćena je i u ostalim jezicima, označava urečeni,

105