RTV Teorija i praksa

prema teritorijalno određenim grupama konzumenata, ali radi se o tobožnjoj decentralizaciji („dekoncentracija" je možda bolji termin) samo u pogedu mesta gde su stanice sraeštene, a ne o stvarnoj „lokalizaciji" radio-difuzije što se tiče sadržaja (uporedi Nothing Local About It 1983). Intemacionalizacija, takođe, ne ide namku specijalizaciji. Komercijalizacija favorizuje specijalizaciju, kao način da se dopre do tačno određenog segmenta auditorija, 6 ali ne i istinsku raznovrsnost i pluralizam sadržaja, Ukratko, te dve tendencije, ako se dozvoli da deluju neometano, mogle bi na Zapadu dovesti do pojave globalnog monocentričnog ili u najboljem slučaju oligopolističkog sistema suštinski uniformne komunikacije. „Globalno monocentričan ili oligopolistički" praktično znači da proizvodnja i distribucija većine medijskih sadržaja bude pod kontrolom, kao što se to već danas dešava, 7 malog broja transnacionalnih korporacija. One bi bile stvarni „pošiljaoci" a nacionalni mediji u velikoj meri predstavljali bi njihove distribucione kanale. Ovaj model bi, prema tome, određivao mesto nacionalnih medija ne samo u odnosu na društvene snage u jednoj državi, nego i u odnosu na najuticajnije države i

6 Ovo verovalno računa na umnožavanje formala u američkoj formuli radija. Uz pojavu novog formata, poslojeći formati postaju modunarodno različili. Na primer, postoji pet varijanli savremenih formata FM radija za odrasle, namenjenih različitim demografskim grupama: ženama ođ 25 do 35 godina; ženama od 24 đo 39 gođina; ženama i muškarcima od 24 do 39 godina; ženama 24 do 49 gođina i ženama od 35 do 49 godina. Osamdeset procenala muzike je isto, a ostatakje podošen prema posebnom programti stanice. .Sadašnji ,masovni pokret' stanica u pravcu široko baziranih grupa odraslih če se nastaviti još godinama, jer formati imaju demografske ciljeve što je atraklivno za kupce vremena" - beleže u jednoj agenciji za oglašavanje (Broadcasting, 28, jul, 1986).

7 Kalkkinen i Sarkkinen (1985) tvrđe da je več sada masovna zabava u zapadnom svetu konlrolisana malim brojem multinacionalnih kompanija, aktivnih па različitim poljima. Navode 11 takvih velikih kompanija, od kojih je samo jedna brilanska a ostale su američke. Hamelink (1985) ističe da je produkcija komunikacijskog hardvera i softvera svc više kontrolisana od strane „kompleksa komunikacijske industrije" od 86 severnoameričkih, zapadnoevropskih i japanskih korporacija. Uporodi takode Guback, Varis, 1982.

49