RTV Teorija i praksa

Radio kao medij ima mogućnost da putem svojih tehničkih kapaciteta reprodukuje bilo koje zvučne sadržaje. Veći deo programa čine upravo zvučni materijali koji ne nastaju u okviru radio-produkcije a putem radio-talasa samo se reprodukuju njihovi sadržaji slušaocima. Mogućnost da radio ima uglavnom reproduktivnu funkciju obezbcđuje dovoljna količina materijala nastalog van radio-produkcije. Za one delove radio-programa za koji nijc moguće obezbediti dovoljnu količinu materijala, ili ne postoji odgovarajući sadržaj, potrebno je ostvariti sopstvenu produkciju. Organizacija proizvodnje ove sopstvene produkcije zadatak je organizatora na radiju. PRIPREMA, SNIMANJE I REPRODUKOVANJE Posebno mesto i značaj organizacije ogleda se u fazi ukupne realizacije, pripreme snimanja i rcprodukovanja. Snimanje tu predstavlja bazičnu fazu u kojoj se mcsto organizatora određuje u odnosu na programski zahtcv, predračun, pripremu neposredne realizacije, realizovanje, reprodukovanje i čuvanje zapisa. Tačnije, ovako bi trebalo da bude. Uvreženo je shvatanje da je uloga organizatora realizatorska, da je organizator manipulant trakama, sekretar ili nešto slično. Neuobičajeno je i retko da organizator učestvuje u jednom projektu od samog početka, od trenutka kada je programski zahtev iskazan i kada se pristupa projekciji plana, da se od njega zahteva da učini pretkalkulaciju troškova i da sačini plan realizacije po dinamici: godišnji-tromesečni, mesečni-đvonedeljni-nedeljni i dnevni orijentacioni plan. Svi ovi važni elementi, suštinski, prepuštaju se rutini i uigranosti pojcdinaca, a da se pri tom zanemarujc značaj ovakvog pristupa izvršcnju projekta. U radu ekipe zatim ncminovno sledi haotičnost, koja je obrnuto proporcionalna rokovima (kratak rok - veći haos) traži se intcrventno rešavanje problema koji su inače normalni, potrebna је veća količina utrošcnog rada i vremena za isti planirani rczultat itd. Ovakva praksa naročito sc primcćujc u rcalizaciji programa, dok su dramska

84