RTV Teorija i praksa

fenomen života. Jedni su vukli na radijatore u apstrakciji, drugi su vukli u psihologiju i u tijelo, kao da su te stvari uopće mogle da posluže polarizaciji, i rasjekli su stvamost na dva dijcla. Mene to nikad mnogo nije zanimalo, jer sam drugačije odgojen. Možda je u tome bilo i nešto što sam seja s tim problemima sretao kao student, već u Italiji. Tako daja za njih niti sambio neofitski oduševljcn, niti sara im davao onu ekskluzivnu vrednost koju je ona poprimila za nmoge moje kolege. I ja još i dan-danas razmišljam u čemu je bila žestina tih suočavanja, јег zapravo su problemi bili prilično jasni i po sebi, možda, podvojeni, ali ne u smislu isključivanja jedan drugoga. Ja često pitam sebe u čemu su, zapravo, i bili ti problcmi. Jer, ako vi uzmete, kao temu nekih Arpovih skulptura, jednu veliku skulpturu i tri male, pa ja bih za mnoge svoje stvari isti naziv uzeo. A to što smo se svaki na drugačiji način postavili prema nekira problemima života, uopćc prcma životu samom, mislim da to nije trebaio, niti nije moralo inscenirati tako silnu borbu izmedu starog i novog gledanja na stvari. To jesu bile različitc situacije, ali ns u tom smislu... Mislite li da je rczultat te i tako lestoke borbe ipak bio pluralizam u umetnosti ? Ja vam malo vjcrujcm u ncke ovakove oznake. Ali, mislim da ne trcba o tom prcvišc razmišljat. Kod nas sve svršava u jednom obliku vlasti. Svak misli daje s tim sjeo na ncko kormiio i da ima mogućnosti, pravo, argumcntaciju đa đrugomu propisuje i kako da điše i kako da radi, Mi smo se... ja mislim u tom vremenu, dosta kako bih rcako - čudno ponijeli. Kako čudno? Pa čuđno utoliko što je ta konfrontacija po sebi poprimila smisao, sadržaj jcdnc dalcko šire problcmatike od onoga kako jc ona bila pokazana. I onaje i dovela do toga đaje svršila na jcdan - da tako kažcmo - trendovski kompleks, koji ja nisara spreman da shvatam jedinim i najvažnijim. Vi se tih godina ne borite samo delom, nego i perom. Objavljujete tekstove u časopisima, ito „Krugovima"pa

176