RTV Teorija i praksa

Mira Đorđević

RADIO-DRAMA KAO UMJETNOST RADIJA

Prilog na temu Problemi radiofonije

Kada govorimo o radiju obično pomišljamo na radio kao na tehnički medij masovnog komuniciranja, dakle masovni medij. Kad je riječ o masovnim mcđijima rijetko smo spremni da ih povežemo s umjetnošću. Čak i u školskim udžbenicima širom svijeta mediji se mchanički povezuju s masovnom kulturom, kojoj se kao na nekom pijedestalu suprotstavlja elitna kultura, u čije se onda okvirc uklapaju prave (tradicionalnc) umjetnosti kao što su knjižcvnost, pozorište, muzika. Umjetnosti filma, radija i televizije ostaju obično s one druge strane barijere, njima se u ozbiljnijim raspravama posvećuje manje pažnje, iako jc njihov uticaj toliko snažan i dalckosežan, da ga više niko ne može zaobići, pa stoga nije naodmet da ovom prilikom ukažcmo na umjctničko-krcativne mogućnosti masovnih medija, poscbno radija. Dok se tradicionalni umjctnički žanrovi vezuju za jcdinstvcni umjetnički doživljaj, za auru jedinstvcnog i neponovljivog, produkciju masovnih mcdija trošimo i odbacujcmo zbog njcnog ncprcstanog podilažcnja ukusu masc. Niko, medutim, danas višc nc osporava činjcnicu da su masovni mcdiji učinili ncvjerovatno mnogo za kulturu slobodnog vrcmcna, kulturu dokolicc, ali oni su istovrcmcno u vclikoj mjcri uticali na promjcnu kriicrija u clitnoj kuliuri i umjctnosti, i to nc rStjck samo u