RTV Teorija i praksa

ZNAMENJA DREVNE LAVRE Veoma slušana, a to će reći izuzetno popularna, emisija Prvog programa Radio Beograda „Kod dva bela goluba", dužnu i dostojnu pažnju posvećuje i predstojećoj proslavi osamstogodišnjice Hilandara. Tako je nedavno Dragoslav Savić reporterski dokumentovano a nadahnuto govorio o čuvenoj lavri, njenom monaštvu, i svim duhovnim, istorijskim i umetničkim vrednostima Hilandara, a nekoliko nedelja potom, takođe početkom 1994. godine, emisija „Kod dva bela goluba“ (autor Bogdanka Živojinović) podsetila je na boravak cara Dušana u Svetoj gori. Znameniti Nemanjić, zna se, na ovaj put nije pošao sam, nego u pratnji supmge, carice Jelene, i sina, mlađanog Uroša, pa se smatra da je carica jedina žena koja je stupila na svetogorsko tlo, čime se, između ostalog, tumači kakva je i kolika je u to vreme bila moć i slava cara Dušana. Njegovo velelepno i toržestveno putešestvije i carsko-vladarska misija u četvrtoj deceniji XIV veka, a u doba velike epidemije kuge, i šestomesečni život u Hilandaru i u Svetoj gori dobrim delom dokazuju i stanovište dr Radovana Samardžića, koje glasi; „...Počevši od Stefana Nemanje, utemeljitelja dinastije, monaštvo je srpskim vladarima, njihovim najbližim srodnicima i drugom plemstvu otvaralo put u život istinskog smisla posle tašte ovozemaljske slave i sjaja, i ono je dalo osnovu sveukupnoj duhovnosti i javnom izražavanju. Vladari i njihove velmože grešili su zbog zemaljskih interesa i kao plotski Ijudi, ali su se po pravilu svesrdno iskupljivali podizanjem zadužbina, štedrim poklonima crkvi, podrškom svemu što se u njoj radilo i, najzad, ukoliko ih sudbina ne bi u tom omela, isposnički priklanjanjem kraju života...“ Odlazeći iz Hilandara i pešice prelazeći rastojanje od manastira do pristaništa, pošto je, prema predanju, usput pomilovao stabaoce masline koju je dolazeći tamo posadio - car je nebrojenim okupljenim monasima na ispraćaju poverio svoj zavet da će, posle svega, ponovo doći da sa njima provede jesen svog života. Tu želju nije ostvario, prerano je umro, 1355. godine ali prisustvo u Hilandaru, dane i noći provedene u tamošnjoj biblioteci - ~knjigoljubnici“ - i sve što je učinio za svetogorske svetinje, car je pamtio kao neke od najlepših svojih životnih trenutaka. A upravo o tome bilo je reči u ovoj emisiji „Kod dva bela goluba", za koju je znalački odabrala muziku Radmila

113