RTV Teorija i praksa

Radović, dok su glumci Zlata Numanagić, Dejan Čavić i Milan Mihailović, reditelj Vladimir Putnik i ton-majstor Predrag Tomić zajednički doprineli tome da se radiofonski skladno oživi sećanje na davno razdoblje u kome je car Dušan pohodio Hilandar i druge svetogorske manastire i njihova znamenja. U SLAVU TROJERUČICE „...Trojeručica dođe igumanu na san i reče: nijesam došla ovde da vi mene čuvate, nego ja vas...“ Romor predanja i legendi o hilandarskoj Bogorodici Trojeručici u šumu vremena lebde i odzvanjaju i u naše dane. Ikona svetinja znana je mnogima koji pohodiše hilandarski mir, a nedavno, videli su je svi koji se zatekoše u Solunu, kada je čudotvorka brodila od Atosa do Tesalonikija, da bi potom u veličanstvenoj litiji došla do crkve Svetog Dimitrija i u tom hramu danima i noćima zračila, zareći odasvud prispeli pravoslavni živalj i svet. Taj događaj možda nije bio uzorak, ali je, jamačno, bio povod da Ivana Stefanović ostvari dokumentarno-dramsko radiofonsko delo pod naslovom „BOGORODICA TROJERUČICA HILANDARSKA“ i podnaslovom „zvučna knjiga promene“, premijemo emitovano u Dokumentamo-dramskom programu Radio Beograda 5. februara 1994, a kadro da u onima koji su to slušali odjekne kao kratki duhovni doživljaj, zauvek ispovedan u samoći i tišini. U tridesetak minuta trajanja, prvim delom posvećena tumačenju nastanka i dejstva ikona i ikonografije (znalački doprinos arheologa dr Marka Popovića, turističkog vodiča Igora Vasiljevića i hilandarskog monaha Vasilija, uz odlomke pripovetke „Bogorodica koja klija“ Milorađa Pavića u sjajnoj interpretaciji glumca Vladana Živkovića) a drugim delom predstavljena recitovanjem Ljubomira Simovića, Mirjane Vukmirović i Matije Bećkovića svojih pesama o znamenitoj ikoni - emisija o kojoj je reč dovrhunjena, što je, čini mi se, i srž ovog poduhvata muzikom Nebojše Ignjatovića i Ivane Stefanović, a i zlatoprstim činodejstvom ton-majstora Zorana Jerkovića. U čemu je pravi smisao, šta je stvarna vrednost tog radiofonski montažnog ostvarenja autorskog trija Stefanović-IgnjatovićJerković? Glasovi pesnika koji su izgovarali stihove snimljeni su tako da deluju zaumno, kao iz „tmine pojanje“ a svaki dah, svaka reč,

114