RTV Teorija i praksa

pouke i objašnjenja, te nadahnute misije stručnjaka u stilu „rodu o jeziku' 1 , svakako su došle u dobar čas i kao najmerodavnija upozorenja o različitim pojavama jezičkih i govomih zagađenja u našem svakodnevlju, ali i kao opominjući putokazi kako se može i mora pristupati neodložnoj i stalnoj odbrani i proveri čistote, gramatičko-sintaksičke pravilnosti i svih zakonitosti koje su nezaobilazne i ne samo kada su u pitanju izgovarane i pisane reči srpskog jezika. Tom serijom razgovora sa profesorom Đorđem Kostićem kao što to, uostalom, ostvaruje i mnogim svojim poduhvatima „Vreme radoznalosti“ Prvog programa Radio Beograda potvrđuje jedinstveni smisao svog postojanja i dejstvovanja: biti i ostati u doslednoj službi obrazovanja. U RADIO-DRAMSKOM SVETU ALEKSANDRA OBRENOVIĆA Sumnje nema, niti je, ikakve, može biti - neosporno, od svih autora domaće radio drame ne samo najplodniji, nego ukupnim vrednostima svoga nadasve zapaženog dela već odavno u samom vrhu srpske radio-dramske književnosti je Aleksandar Obrenović. Do takvog zaključka lako dolaze svi koji makar i približno poznaju Obrenovićevo radio-dramsko stvaralaštvo koje, uzgred rečeno, neprekidno traje gotovo četiri decenije, U to su se ovih dana i meseci u 1994. godini najneposrednije mogli uveriti i slušaoci dramskog programa Radio Beograda. Гај program, naime, premijerno je emitovao tri Obrenovićeve radio komedije, u režiji autora. Prva, pod naslovom ~Šrafekser“, čije je mesto radnje u jednoj zubarskoj ordinaciji u kojoj rade i u koju zalaze prividno ćaknuti osobenjaci iz inače velike galerije smehotvornih osoba obrenovićevski izvitoperenih i karikiranih, i druga „Gluvi dirigent“, u kojoj se dijaloškom fakturom i karakterizacijom likova ukazuje na obrazac komedije apsurda, obrazac tako i toliko upečatljiv i samosvojan da njegova neodoljivost i osobenost nadmašuju i slične domete joneskovski varničavih igrarija - te dve radio komedije ne znače ništa drugo do to da je sve uspešniji i urnebesniji panoptikum koji izleće iz Obrenovićevog mađioničarski nepredvidljivog radio-dramskog cilindra. Doda li se tom utisku i podatak da su u „Šrafekseru" i u „Gluvom dirigentu" (razume se, dobrim delom zaitvaljujući rediteljskim

118