RTV Teorija i praksa

Nagrada radijskih stvaralaca XV festivala udruženih radio-stanica Srbije pripala je emisiji „Pogledaj dom svoj, anđele“ Radio Zaječara, autora Vanje Čolić, nastaloj i emitovanoj u poznu jesen 1993, koja je svojevrsnim radiofonskim rekvijemom, a stilski prilagođena sugestivnoj izražajnosti dokumentarne radio reportaže, ukazala na surovu stvarnost protivzakonitog gomilanja oružja danas i ovde, sa teškim posledicama po život pojedinaca i društvene zajednice. Idući tragom saznanja da „...ако ovako nastavimo da ranjavamo mladost - nećemo je imati...“ autor emisije, Vanja Čolić, sa saradnicima, zaslužuje priznanje za umešnost u stvaranju radio-reporterske atmosfere u kojoj odasvud nadiru ispovesti i uverenja srednjoškolaca kao teške opomene onih koje je smrt okrznula u petnaestim godinama njihovih života, ŽIVOTNA TEMA MILOŠA CRNJANSKOG U ciklusu „Radionica zvuka“ Dramskog programa Radio Beograda, sledeći odlomke izjednog davnog intervjua u kome je Miloš Cmjanski govorio o svojim poluvekovnim istraživanjima carstva istina i varki o Mikelanđelu i njegovoj majci, uz pomoć muzičkog urednika Predraga Stamenkovića koji je studiozno ukazivao na neiscrpne riznice renesansne muzike, zatim moteta i korala - autori ove emisije, reditelj Nađa Janjetović i ton-majstor Zoran Jerković, pod naslovom „Mikelanđelova mati“ otresito i sigumo ostvarili su svoje zamisli u radiofonskom eksperimentu čija sadržajnost i raznovrsnost oblika zaslužuje priznanje. Nađa Janjetović, naime, reditelj proverenih sposobnosti u traganju za mogućnostima punog sklada reči i zvuka i Zoran Jerković, ton-majstor, veoma maštovitih prodora i u najzagonetnije oblasti savremene elektronike i stereofonije, prionuli su na koliko zanimljiv, toliko i zahvalan posao. Zaželeli su da samosvojnom radiofonskom kompozicijom slušaocima što neposrednije dočaraju životnu temu Miloša Crnjanskog o Mikelanđelu i o tajnama oko Mikelanđelove majke, osobi o kojoj se malo zna i čije je ime bilo Frančeska de Neri, U uzbuđujućim odjecima nekad snimljenog glasa Miloša Cmjanskog, u glumačkim doprinosima Đurđije Cvetić i Gorana Sultanovića, u zvučnim efektima montažno besprekorno zaplitanim i rasplitanim, pri čemu su posebno naglašeni ritmički udarci vajarskog čekića i dleta, sinkopirana grmljavina kamenoloma u Karari, nestvarni i halucinatorni slogovi neznane

121