RTV Teorija i praksa

U dvadesetak minuta trajanja, „Моја kuća“ nije ništa drugo do mahom uskovitlani zbir zvukova uobičajenih u bližoj i daljoj okolini nekog mediteranskog ili bilo kog drugog pristaništa sa mnogih meridijana, pri čemu se čulo sluha zainteresovanog, uporaog i izdržljivog slušaoca podvrgava znatnom iskušenju mučnine koja proističe iz okolnosti da valja razaznati i osmisliti sve to nadiranje zvučnih efekata, nemotivisano nagomilavanih od utišanih do bučnih razmera. Najkraće rečeno - „Моја kuća“ Arse Jovanovića u bliskom je srodstvu sa nekim od onih njegovih poduhvata u poslednje vreme za koje mi se čini da njihove sadržine i oblici nisu ništa drugo nego upomo ponavljanje jedne iste zvučne igrarije, pri čemu se ne može čuti išta izvornije što bi svedočilo živahniju stvaralačku moć uobrazilje. Pretpostavljam da se ponekad takvim postupcima - umesto izrazitijim stremljenjem ka novim radiofonskim dočaravanjima zvuka - nepotrebno povlađuje autorskom samoljublju. PUT BEZ POVRATKA DUŠANA PAUNOVIĆA Vest krajem decembra 1994. godine o smrti Dušana Paunovića, doajena već uveliko proređene grupe najistaknutijih ton-majstora Radio Beograda, ne obavezuje samo na dostojne reči o Paunovićevom radu, nego je i podsećanje radio-kritičara i radio-hroničara na činjenicu da su ton-majstori uopšte, oni kojima „пе pripada slava“. O ton-majstoriraa, naime, kao bitnim činiocima u stvaranju radio programa, retko se govori i piše, Pomenu se njihova imena u najavama i odjavama emisija i to je, u većini slučajeva, sve. A slušaoci ni približno ne znaju u kojoj meri su uloge i delatnosti ton-majstora izuzetne i koliko su oni, najblaže rečeno, „desna ruka“ i reditelja, i voditelja, i urednika, i svih učesnika u pripremama i u realizacijama radio emisija, posebno u oblasti radio drame. Najkraće rečeno, ton-majstori su samostalni, osobeni, maštoviti i u svom delokrugu izvanredno obrazovani i sposobni tumači vaskolike elektronike i akustike. Jedan od takvih, iz „stare garde“ ton-majstora Radio Beograda, bio je Dušan Paunović. Prešavši dug put od ~baratanja“ žičanim studijskim magnetofonima do pronicanja u tajne najsavremenijih elektronskih aparata i sistema - Paunović je najveći deo svog znanja i umenja posvetio radio drami i zabavnim emisijama, među kojima je najpopularnija bila „Veselo veče“.

126J