RTV Teorija i praksa

rakije i vina, o lisicama i orlovima koji odnose i odraslu živinu, o tihom i neumitnom umiranju mnogih mesta u kojima mladih više nema, kao i o mnoštvu činjenica dragocenih za sociološka, psihološka, etnografska, etnološka i etno-muzikološka ispitivanja i proučavanja. Doda li se svemu i podatak da je muzički urednik Macurinih prepoznatljivih, a stoga ništa manje nezaobilaznih radio repoitaža. Radmila Radović koja znalački i s najtananijim osećanjem mere bira sjajne snimke verodostojne narodne muzike kao što su u spomenutim emisijama bile pesme „Planino, stara planino, po teb’ sam junak hodio, mnoge sam majke cvileo“, ili „Vetar duše, alkatmer miriše, dragi dragoj doći ne mogaše“ - eto dovoljno razloga za tvrdnju da je „Predeo slikan mikrofonomf u Prvom programu Radio Beograda serija koja zaslužuje sva priznanja i zato što časno čuva i štiti ugled dobre, stare radio reportaže. U NEIZBEŽNIM ZAMKAMA MANIRIZMA U nameri da neprestano otkriva i one oblasti radiofonije o kojima se i ne sluti da su mogućne, godinama je reditelj Arsa Jovanović u potrazi za skrivenim carstvom zvuka u kome se vilajetu zvuci, kao u čudnom mikrokosmosu, prepliću i zapliću u čas razgovetne a čas neskladne zvučne arabeske. To Jovanovićevo traganje za arhipelazima radiofonskih oblikovanja stvamog i veštačkog zvuka i njegovih elektronskih lančanih reakcija i asocijacija od početnih kolebanja između dobro i vidovito odabranih puteva do tumaranja po stranputicama, od iskrenog sagorevanja u postupcima kojima se otprve ukazuje na prepoznatljiva znamenja sopstvenog stila, pa do potonjih pokušaja da se - ako je ikako mogućno - u tim procesima izbegnu zamke manirizma čije proizvoljnosti u tom rodu radiofonske kreativnosti vrebaju odasvud - to i takvo stvaralačko traganje Arse Jovanovića često je oglašavano u znaku upotrebe, ali i zloupotrebe, inače, neograničenih izražajnih sredstava radija. Na ovakva i slična razmišljanja nagoni i poslednja u nizu nebrojenih Jovanovićevih tvorevina (poslednja u odnosu na 1994, godinu), premijerno emitovana 7, avgusta 1994. u „Radionici zvuka“ Dramskog programa Radio Beograda pod naslovom ..Moja kuća“, a uz napomenu (prostotu valja opseniti po svaku cenu!) da je emisija proizvedena u studiju za radiofonsko stvaralaštvo francuskog radija, 1993. godine, a u saradnji sa ton-majstorom Madlen Sola.

125