RTV Teorija i praksa

pojedinosti. Poput modemih književnih stvaralaca, Vlajković se trudi da pronađe uzročnosti uočenih pojava, koje, može se slobodno reći, obeležavaju današnje manifestacije života, počev od odnosa među polovima pa do drugih pojedinosti u širim društvenim tokovima. ] ne samo uzročnosti, nego i osnovne osobenosti samog načina ispoljavanja međusobnih sukoba i nezadovoljstva u odnosima, nesJaganja i korišćenja prednosti koje donosi i stvara život. Takođe, Vlajkoviću polazi za rukom da ukaže na izvestan ritmički hod, odnosno shemu nastanka i razvoja niza manifestacija do kojih dolazi u savremenorn životu, manifestacija koje smo skloni da nazivamo na različite načine, zavisno od samog poimanja tih pojava. Da li ćemo ih zvati „nova osećajnosf 1 ili nekako drukčije potpuno je svejedno, ali je izvesno da ta klima duha, inače toliko karakteristična za vreme sadašnje, ima svoj izraz u umetničkim viđenjima, koji se u teorijskim sferama naziva i definiše, isto tako, na različite načine - kao postmodema, minimalizam i slično. Vlajković nije imun na takve odnose prema savremenim pojavama: on želi da bez mnogo okolišenja prodre u suštinu stvari, ođnosa i pojava i da ih, razgolićene do kraja, sagleda u svim pojedinostima, i to bez ikavog ulepšavanja, možda čak i pojednostavljeno. U romanu Najslabiji učenik škole igranja, Svetozar Vlajković prikazuje jadan bračni brodolom, ili trougao u spletu drugih životnih okolnosti. U romanu to su službene obaveze supružnika, od kojih je muž novinar i pisac, koji stiče renome u javnom životu, dok je žena lekar sa ambicijama da se naučno usavršava i bavi ištraživanjima. Događaji se smenjuju po već klasičnoj shemi: posle oduševljenja i uspona u odnosima, dolazi do stagnacije, zasićenja, pa i otuđenja, da bi se stvorio bračni trougao, a onda i četvorougao... Dalji razvoj je unapred prepoznatljiv, no uprkos tome, ili možda baš zbog toga, Vlajkovićeva proza nije nezanjmljiva. Toga je bio svestan Zoran Jerković kada se opredeljivao da načini dramatizaciju Vlajkovićevog romana za izvođenje na radiju. Imajući u vidu da je roman Najslabiji učenik škole igranja u osnovi autobiografsko delo i poznajući gotovo sve elemente čitave priče, Zoran Jerković poštovao je modemu strukturu Vlajkovićeve proze. Tu strukturu, uslovno rečeno, karakteriše filmski postupak: roman se sastoji od niza kraćih sekvenci u kojima autor opisuje pojedine faze razvoja odnosa, kako samih bračnika, tako i ostalih, u domenu službe. U priču se upliće i sudbina deteta, koje, nedužno, snosi posledice bračnog raskola. Ono Sto bismo nazvali kraćom proznom sekvencom

134