RTV Teorija i praksa

potrebna kondenzovanost izraza, što radiju savršeno odgovara. Sve je to imao na umu Zvonimir Kostić kada se upustio u dramatizovanje i pripremu teksta Proklete avlije za izvođenje na radiju. On je uspeo slušaocu da prezentuje sadržajnu suštinu dela, mada ne uvek i andrićevskom poetskom kontemplacijom, redovno iskazivanom majstorski i do kraja rafmovano, koja dovodi do neminovnog saznanja o kratkotrajnosti i efemernosti Ijudskog postojanja u sveopštim tokovima života. Reditelj Nebojša Bradić nastojao je da u izvođenju obezbedi kontinuitete kazivanja ličnosti Proklete avlije i u tome je manje ili više uspevao, zavisno od sposobnosti svakog interpretatora ponaosob da se udubi u tekst koji govori i pronikne u njegovu poetsko-filozofsku osnovu. Iz brojne glumačke ekipe, koja je Prokletu avliju realizovala u studiju Radio Beograda, upravo po uspostavljanju prisnog odnosa sa idejom dela izdvajali su se Svetozar Cvetković, Nikola Simić, Milorad Stevanović, Miodrag Radovanović, Mihailo Janketić i Milan Mihailović. 1 ostali inteipreti - Vlastimir-Đuza Stojiljković, Božidar Stošić i Lepomir Ivković ostvarili su svojim glasovima ono što bismo nazvali specifičnom atmosferom u kojoj se projektuju sudbine glavnih junaka. Muzički saradnik Dragan Mitrić odabrao je odgovarajuće zvučne kulise, koji su omogućavali da slušaoci dobiju što potpuniju sliku andrićevskog poprišta životnih sudbina. Majstor tona Aleksandar Stojković i ovaj put je pokazao vanrednu sposobnost za formiranje različitih zvučnih planova i za delikatno plasiranje brojnih efekata. Izvođenjem radio dramatizacije Proklete avlije obeiežena je stogodišnjica rođenja Ive Andrića. IZ SAVREMENE SVAKODNEVICE Savremenost je nepresušni izvor koji inspiriše Svetozara Vlajkovića kao proznog i dramskog stvaraoca. Teme njegovih dela proističu iz svakodnevnog života i na prvi pogled mogu izgledati bizamo, kao što je to, uostalom, uvek kada se obrađuju odnosi i peripetije među savremenicima. Ali, u Vlajkovićevom slučaju nije tako, pogotovo ako se podrobnije analizuje njegov stvaralački postupak pri stvaranju proznih dela. Kao pažljiv promatrač života, zapravo kao analitičar životnih pojava, on se ne zadovoljava samo predstavljanjem dobro uočenih karakterističnih

133