RTV Teorija i praksa

pozori Sta, pevačkih društava i drugih asocijacija čiji su inicijatori i rukovodioci bile ličnosti poput pesnika prote Vase Živkovića iii teatarskog zaljubljenika Nikole Đurkovića. a mecene i pomagači Ijudi kao što je bio stari Vajfert, ili drugi imućniji Pančevci, Miloš Nikoiić napisao je komediju ne beš čvrstog zapleta, ali zato duhovitu i veoma živopisnu, To delo koje osciluje između komedije društvene sredine i komada sa pevanjem, sa uspehom se izvodilo na pozorišnoj sceni. 1 na radiju. bez obzira na to što je u mnogim scenama zasnovano na komici situacije, prozvučalo je sa dovoljno übedljivih efekata, uprkos pojedinim naivnostima, koje su se neminovno javljale zbog nepremošćene vremenske distance u samom izvođačkom postupku. Reditelj Božidar Đurović, kako se učinilo, nije u svim scenama komedije uspeo da obezbedi lepršav izvođački tok i da jasnije naglasi vremensku distancu. Ako je ironičnog udaljavanja, u vidu persiflaže, bilo možda ponajviše u glumačkom izrazu Milutina Butkovića ili Đurđije Cvetić, to nije bio slučaj sa većinom ostalih izvođača. No to, istovremeno, ne znači i da u dobrom broju scena nije bilo komičnosti, mada je mestimice bilo izvesne usiljenosti. Taj se problem i ne bi postavljao da se izrazitijim ironičnim poigravanjem (u smislu persiflaže, ili kakvim drugim postupkom) nije pronašao neki drugi ključ stilizacije izvođenja u celini. Ovako su glumci; Stela Cetković, Lepomir Ivković, Elizabeta ĐOrevska, Mirjana Vukojičić, Mirko Petković, Dragan Vujić, Branko Vujović. Bogdan Mihailović, Lola Orlović. Milan Mihailović, Svetalana Bojković, Ivan Jagodić i dr. manje ili više übedljivo dočaravali različite situacije, ne pokušavajući da većim stepenom stilizacije naglašavaju ono što bismo nazvali duhom prohujalog vremena. Muzički saradnik Dragan Mitrić postarao se za karakteristične tonove, koji su dočaravali epohu i sredinu. Treba odati priznanje lektoru Nadi Andrejić za dobro realizovan banatski govor, koji kod većine izvođača ni jednoga trenutka nije bio prenaglašen. Majstor tona, Zoran Jerković, pomno je sledio komedijske situacije i obilato koristio stereofonske mogućnosti ne bi li ostvario što reljefnije zvučne prizore. ZAČARANI KRUG RADIOFONSKIH POSTUPAKA Prilikom premijernog izvođenja dela Moja smrt koja sanja Miroslava Jokića 7 autor se pojavio i u još dvema ulogama - kao

1 П program Radio Beograda. 21, X 1992

136]