RTV Teorija i praksa

Radoslav Lazić

O DRAMSKOJ, RADIOFONSKOJ I TV REŽIJI

Razgovor s rediteljem Ljubišom Đokićem

Šta za Vas predstavlja fenomen režije u dramskim umetnostima, u drugim umetnostima i svakidašnjem životu? Po mome shvatanju režija je oživljavanje, konkretna realizacija jedne zamisli. Kada je reč o dramskim umetnostima, ta zarnisao je iskazana u formi drame ili scenarija, a reditelj ima zadatak da ih ~ostvari“ (da ih prenese iz sfere imaginacije u prostor pozorišne scene, odnosno da ih prikaže na površini ekrana). Drugim rečima, reditelj prevodi slovo u sliku i zvuk. On je onaj nezaobilazni posrednik između pisca (koji kreira apstraktno) i gledaoca (koji se suočava sa konkretnim). Što se tiče drugih umetnosti, rekli bismo da i tu postoje određene analogije; u arhitekturi arhitekta planira, projektuje, đok inženjer građevinac njegove zamisli ostvaruje; siično je i u muzici: kompozitor piše partituru a dirigent je (blisko postupku reditelja) oživljava. Međutim, u likovnim i primenjenim umetnostirna te dve funkcije spojene su u jednoj ličnosti: u njima umetnik svoju imaginaciju istovremeno sam i ~fmalizuje“. Zanimljivo je da pojedine dramaturške pojmove koristimo i u svakodnevnom životu. Tako, na primer, za neke događaje koji nam se dešavaju kažemo da su dramatični, dok u političkom žargonu često čujemo da je reč o nekim scenarijima koja režiraju pojedini političari, Otuda nam se nameće zaključak: režija je tu, sveprisutna, bilo da je reč o umetnosti ili o svakidašnjici (zar nije svako od nas reditelj vlastitog života?).

183