RTV Teorija i praksa

Režiju ste studirali и klasi profesora Huga Klajna na Pozorišnoj akademiji. Na čemu je Klajn zasnivao svoje uvođenje mladih u umetnost režije? Šta Vam je dala škola, a šta ste Vi dali školi? Profesoru Klajnu mi, njegovi nekadašnji studenti, dugujemo veoma mnogo. On je bio izuzetno metodičan. Na temelju svoje knjige Osnovi pozorišne režije (koja se u znatnoj meri oslanjala na Stanislavskog) on nas je učio sistematičnosti. U toku četiri godine studija mi smo postupno savladavali elemente pozorišne režije. Osvajao nas je neverovatnom analitičnošću i tako preciznim i logičnim objašnjenjima da smo mu se s punom verom predavali. To nikako ne znači da nam nije ostavljao dovoljno prostora kako bi se svako od nas na svoj način iskazao. Rečju, naučio nas je rediteljskom poslu. Često se čuje pitanje: kako je moguće da škola nekoga načini umetnikom, kada je on to već po prirodi svoga talenta; talenat je nešto urođeno, njega imamo ili nemamo i njegov nedostatak ne možemo ničim steći - pa ni školom? Na prvi pogled reklo bi se da je pitanje potpuno logično i da mu se nema šta prigovoriti. Ali, ako bismo prihvatili da se na ovo pitanje ne može dati pozitivan odgovor, to bi značilo negiranje bilo kakve umetničke pedagogije, što bi, razume se, bilo sasvim pogrešno. Ne sporeći da je prirodni talenat osnov svakog umetničkog posla (a zar to, manje-više, ne važi i za svaki drugi posao?) nesumnjivo je da se pedagoškim radom omogućava njegov potpuni razvoj. Takođe, postoji nešto što možemo nazvati tehnikom svake umetnosti, koja se mora naučiti i savladati, jer bez nje se nijedan umetnik ne može na pravi način izraziti. Otuda ne treba zazirati od toga da se u umetničkim školama, pored ostalog, uči i zanat, da su to i zanatske radionice u kojima se osposobljavaju budući majstori. Tačno je da se ponešto od toga može naučiti i mimo škole, da postoje i samouki umetnici, ali je ona svakako najbrži i najsigurniji način koji vodi do pravih rezultata. Baviti se umetnošću znači opredeliti se za određeno životno zanimanje koje traži vrhunskog profesionalca, što je pravilo i za svaku drugu visokostručnu delatnost. (Sasvim je drugo pitanje to da se umetnošću neko može baviti amaterski, iz zadovoljstva.) Ipak, treba reći da ni diploma škole nije neka apsolutna garancija i nju, tek kasnije, sam život overava. 1 pored svog tridesetogodišnjeg rada kao profesora, teško mi je da odgovorim na pitanje šta sam ja dao školi? (To je najbolje

184