RTV Teorija i praksa

Svako umetničko delo je javan čin i ima veoma značajnu društvenu funkciju. To osobito važi za dramske medije: katkada ono što je prolazilo nezapaženo u knjizi (koja se prima kroz intiman doživljaj) odjekne kao Jerihonska truba“ kroz pozorišnu predstavu ili Шт. Ako je umetnik svestan ovakvog ~opasnog“ dejstva svoga dela, onda i ne mora biti iznenađen često drastičnim merama nosilaca vlasti. Jer, na primer, jedna oštra društvena. satira i jeste neka vrsta „diverzije" (nastale, razume se, bona fide). Zato bi se stvaralac možda mogao pre da zamisli nad obasipanjima društvenim priznanjima od strane vlasti, nego što bi тогао da jadikuje nad svojom sudbinom. Istini za volju, i čuvari sistema imaju svoje razloge, koji bi se mogli svesti na sledeće: „Neraamo mi ništa protiv prave umetnosti, ona samo jača društvo. Ali se često, kroz foimu umetničkog dela, podmeće nadobronameran ili čak neprijateljski akt.“ Druga strana će to odlučno da negira, a ne zna se ko bi u tom sporu mogao da arbitira. Ako u represivnom dmštvu umetniku zaista nije lako, on bi tu svoju tešku poziciju mogao čak da pretvori u prednost jer, kako to vispreno misli Kiš, u tom slučaju on je prinuđen da traži suptilniji izraz, da se koristi podtekstom, aluzijom, alegorijom ili metaforom, što samo obogaćuje njegovo delo. Prostori umetničke slobode se osvajaju kroz borbu za opštu demokratizaciju dmštva. I zato, ako je jedno delo danas žrtva cenzure ili bmtalne represije, ono će, pomeranjem granica slobode, ipak doživeti sutrašnji dan. Najgore je ako je u autom (koji po prirodi svoga posla ionako mora biti najstroži sudija svoga dela) ugrađen inkvizitor, jer će on onemogućiti da se delo uopšte rodi, ugušiće ga u samom začetku. ĐOKIĆ, Ljubiša - dramski autor i reditelj - rođen u Danilovgradu 27. X 1929. Završio u Beogradu Pozorišnu akademiju, Grupa za režiju, u klasi prof. Huga Klajna i Filozofski fakultet, Grupa za istoriju umetnosti. Godine 1947. započeo studije tehničkih nauka u Moskvi, koje je prekinuo 1948. Prvi profesionalni rediteljski angažman u Radio Beogradu, gde je od 1956. režirao brojne radio-dramske emisije. Od 1958. do 1962. reditelj je Narodnog pozorišta u Mostaru, a povremeno gostuje na scenama pozorišta u Kragujevcu, Zrenjaninu, Somboru, Užicu i Skoplju. Na scenu postavio, kao reditelj, tridesetak dramskih dela. Dugi niz godina bavio se dramskim stvaralaštvom za decu. Napisao je desetinu đramskih dela za dečju scenu, koja su s velikim uspehom igrana na jugoslovenskim scenama, a prikazana su i na brojnim gostovanjima u inostranstvu. Objavio je više radova iz oblasti dramatrugije i pozonšta za decu u stručnim časopisima. Od 1968. go 1975. bio je predsednik

193