RTV Teorija i praksa

која živa duša, ali to sve izjedeno, koji bez noge, ruke, bez ušiju, nosa. CAREVIĆ E, baš su ovi divovi sve iskorijenili i ponijeli. PRIPOVEDAČ Tumara tako kad najednom kula i u njoj svijeća gori. Uljegne, atamo djevojka spava na svili, kosa joj se rasula. Lijepa ko’ upisana. Kad u tom zmija niz duvar, da djevojku u čelo, među oči ujede. On hitro zmiju uz duvar probode. CAREVIĆ Dabogda da se ovaj moj nožić ne da nikom izvaditi bez moje ruke. PRIPOVEDAČ Onda se braći vrati, sunce ograne, te stanu dalje putovati. Za to vreme u gradu care od grada šeta i suze roni što mu narod od divova postrada i bi izjeden. I za kćer se svoju jedinu plašio da je ne izjedu. Ide tako, zagleda, osvrće se, a tamo a ovamo, ko’ trovana kokoš. Svud nesreće i jad. Na sve strane Ijudi, izjedeni i nedojedeni. Samo stražu preko ulice ni boga ne nazivaju, neki i na cara hule. Pljunu za njim, lakat mu odmere za leđima, sve to u trku, samo se osvrću neće li od nekud divovi. Саг to i vidi, ali trpi - šta će. Pokadšto hoće nešto da objasni ispenje se na neku uzvišicu, doksat ili tako štogod, zauzme stav, iskašlje se, otpije vode iz pehara pa krene besjediti. Narod navikao pa zastane, a car ti onda rukama mlati, prst ukruti. Car baje a neki za njim. CAR Evo hodam i suze ronim što mi narod od divova postrada i bi izjeden, a i za kćer se svoju jedinu plašim da je ne izjedu. Urok sjedi na pragu, uročica pod pragom, urok uriče, uročica odriče. U uroka devet braće, od devet osam, od osam sedam, od sedam šest,

209