RTV Teorija i praksa

od šest pet, od pet četiri, od četiri tri, od tri dva, od dva jedan, od jedan ni jedan. Idi uroče u gorske visine, u rečne dubine, gde petao ne kukuruče, gde kokoš ne kokoće, gde pas ne laje, gde mačka ne mauče, gde se đavoli skupljaju, a anđeli begaju. Ustuk uroci, ustuk, ustuk uroci, ustuk uroci, ustuk uroci... PRJPOVEDAC Car mlati pesnicom, oko njega čitava tarapana, narod se izdijelio, jedni za a drugi, bogme, opoziciju prave; treći potpaljuju, podbrckuju, neki opet zevaju kao blesavi - lom i pakao. Car bi još štogod da reče, ali ti ga neko s onog ćuvika', namjemo li, neotice li, ćušnu te ti car dolje sleti pa usta pa ga opet nema, pa iskoči, kad u tom jedan dotrča i devet divovskih glava odsiječenih u košari donese. Car pade u nesvijest te ga povraćaju, nasta radost golema, dograbiše one glave pa se š njima loptaju, sve ih caru dobacuju, on se baca i desno i lijevo, ne mož’ mu ni jedna proći. I on se razveselio, bogme, pa samo pocikuje. Svi srećni i radosni - ruke šire u lice se Ijube. Čitavo veselje naroda se stvori. Tu su gajde, zurle, tupani, dok u to jedan ulete ko’ bez glave, ne može do glasa doći, samo se uvija i mkama mlati. Саг ga goni od sebe, još bi se loptao, aT ovaj oko njega puzi kao zmija (da bi objasnio da se o zmiji radi uzme još četvoricu pa polegaju, glave jedan drugom među noge stave, pa tako puze ko neka velika zmija, hoće сага u čelo da ugrizu, car ne shvata šta ovi hoće, a ovaj prvi glavom na dvor pokazuje. Op4a ti se саш spletu među noge i u dvor ga odnesu. Kad tamo djevojka

210