RTV Teorija i praksa

PRIPOVEDAČ Car ga pokrije nekakvim guberom. CAR Nemoj da ideš nipošto. Ti ne znaš ko je Baš Čelik. Mene je mnogo vojske i novaca stalo dok sam Baš Čelika uhvatio. Nego ostani kod mene, ja ću ti isprositi drugu devojku. Ne boj se, ja te opet milujem kao sina svojega. CAREVIĆ Ma šta si tu navalio k’o zima na gola čovjeka. Ja ti Baš Čelika naći moram, zmija mu oči ispila, usta mu se na zatiok okrenula, kuća mu se kocem zatvorila, munja sinula pa ga ne minula. Ma naći ću ga tako djecu svoju pečenu ne ijo. CAR Ej, teško glavi što pameti nema, a nogama pod mahnitom glavom. Teško onom što ga vode živa, a još gore koga nose mrtva. Teško mudrom s ludim besjediti, a još gore... PRIPOVEDAČ Pođe tako carević na svom putu u jedan grad, traži Baš Čelika, popao s nogu, kad poviče s čardaka djevojka. DJEVOJKA Ej, careviću, odjaš’ de konja, pa hodi u avliju, PRIPOVEDAČ Učini on tako, odjaše konja, pa ulježe. Kad šta biva. U djevojci prepozna sestru svoju najstariju. Ova mu trči u zagrljaj, vrišti i smeje se, skače i pjeva - luduje. Ruke šire u lice se Ijube. CAREVIĆ Pa kaži mi sestro moja, koji je tvoj čoek, za kog si se udala? SESTRA Ja sam ti se udala za cara zmajskog. Moj je čoek zmaj. Nego, brate, da te brzo sakrijem, jer moj čoek veli da bi svoje šure isjekao kad bi ih samo viđeti mogao. No, ja ću njega najprije kušati, pa ako ništa ne htedne da ti učini, ja ću mu kazati za tebe.

215