RTV Teorija i praksa

PRIPOVEDAČ Tako i učini. Sakrije brata i konja mu. Uvija ga u nekakvi ćilim i uz duvar. Kad eto ti zmajskog cara. Sav dvor zasvijetli i zablista. Car doleti s neba. ZMAJSKI CAR Zeno, ovdje čoečja kost miriše. Koji imade, kazuj odmah? ŽENA Nema nikog. ZMAJSKI CAR To ne može biti. PRIPOVEDAČ Zmijski car šeta okolo i plamen mu u sve kutove bijuje, ali nešto mu ne ide, pa ti se zakašlje, žena ga lupa po plećima samo puca. Iz onog savijenog ćilima dim se vije. Kad se car okrene, glava carevića proviri daha da uhvati, pa brzo natrag. Onda car legne u krilo da ga bište. ŽENA Bogati da te pitam pravo da mi kažeš. Bi li ti štogođ mojoj braći da sad koji 5d njih ovamo dođe? ZMAJSKI CAR Onog najstarijeg i srednjeg bih zaklao, pa bih ih pekao, a najmlađem ne bih ništa. ŽENA Došao je moj najmlađi brat, a tvoj šurak. ZMAJSKI CAR Daj ga! PRIPOVEDAČ Žena pokaže brata, ali ga car ne vidi đe je. Onaj se samo puši u onom ćilimu i zijeva k’a riba na pijesku. ZMAJSKI CAR Ma đe si ti? CAREVIĆ Eve me, evo! ZMAJSKI CAR Dobro došao, šurače, lijepo si se odjenuo. CAREVIĆ Bolje te našao, zete. ZMAJSKI CAR Kojim dobrom? CAREVIĆ Eto mi Baš Čelik ženu oteo i utekao š njome, pa ga idem tražiti i obraz povratiti.

216