RTV Teorija i praksa

jednom dvoru, sjedi bjela i rumena, veze i sve pjeva žalostivno. ZENA Oj nevene divno sjeme, ah jadi moj, (pjeva) da je meni ime tvoje, ah jadi moj, ja bih znala đe bih cvala, ah jadi moj, junacima na brcima, ah jadi moj, udovici na mišici, ah jadi moj, djevojkama na dojkama, ah jadi moj, a babama u očima, ah jadi moj, da ne vide našu igru, ah jadi moj! PRIPOVEDAC Zena kad uglada carevića, svojega muža, začudi se jako. ZENA Zaboga čovječe, otkud ti ovđe? CAREVIĆ Evo pođoh tebe tražiti iod one nemani izbaviti, nego bježi, ženo, da bježimo. PRIPOVEDAČ Carević dograbi ženu svoju pa stane bježati, kad eto ti Baš Čelika pa poviče. BAS ČELIK Zar tako, careviću, ukrade ti moju ženu? PRIPOVEDAČ Pa ti mu ženu otme, a njega ukori jako, i za uho ga povuče. BAS ČELIK Ja ti sad život praštam, jer sam ti kazao da ću ti tri života dati, pa sad idi, ama se za ženu više ne vraćaj, јег ćeš poginuti. PRIPOVEDAČ To reče, pa ženu odvede, a carević osta za njim gledajući. Najposlije se riješi da ponovo pođe po ženu svoju. CAREVIĆ E, moram svoju ženu izbaviti od ove šume opake ili nijesam čoek. PRIPOVEDAČ Carević ulete u dvor bez riječi, dograbi ženu pa bjež, da Baš Čelik ne bane od nekud, no ovaj uto stiže, pa povadi strijelu. BAŠ ČELIK Voliš li da te ustrijelim ili da te sabljom siječem? PRIPOVEDAČ Carević pade na kolena, stade ga proklinjati i noge mu Ijubiti.

220