SRĐ

— 48 —

0 bedemima grada Dubrovnika Vice Adamović. IV. „Dunmte i secoli, in cui R:igusa si lesse н lepubbliea fu ii eastello S. Loreuzo valiilo |jio[)Uguacolo coutro /jli esterni suoi liemici 11 . D.r Flumiani. Pred morskom pučinom pruža se golema, usamljena hricl u podobi lavove glavurine, nad kojom se, za 45 nietara visine, uzdiže starinska tvrgjava, pravi Jadranski Gibraltar, a to je Lovrijenuc. Na onoj vrletnoj hridini bijelila se u prastara doba crkvica posvećena svecu istoga imena. Ovu okolnost potvrgjuju razne oporuke iz XIII. vijeka; 1 ) čak kad je po istoriografu Crijeviću u XIV. vijeku tvrgjava zauzela mjesto prvobitue crkvice, republika podiže u samoj tvrgjavi drugu omanju crkvicu u čast istog sveca. Crkvice kasnije sa svijem nestade; ali je ime sveca prošlo na tvrgjavu i zadržalo se do danas. U opće se drži, da je gramžljivost nezasitnijeh Mlečića dala povoda gragjenju pomenute tvrgjave. Priča se naime kako dužde Domeniko Contarini") sretno osvojivši grad Zadar, krenu put Dubrovnika, gdje bijaše naumio, da na gore pomenutoj hridi sagradi kulu, s koje bi nasrtao na Dubrovnik, dok bi ga napokon podjarmio. Ta dušmanska namjera dogje ipak Dubrovčanima do ušiju, te oni na vrat na nos sagrade Lovrijenac prije nego prispiju mletačke galije, koje su nosile sve što je bilo potrebito za naumljene njihove svrhe. Videći ovi, na svoju veliku zabunu i smutnju, da su ih Dubrovčani pretekli i da je tvrgjava već gotova, a na njoj slavna bijela zastava sv. Vlaha, odluče proslijediti dalje put. Nego, prevareni u svojoj nadi, a željni da ikako nadoknade troškove bezuspješna preduzeća, Mlečići nijesu se mogli ustegnuti, a da bijednijem bro-

') U tijem testamentima, koji se čuvaju u sudbenomu arhivu, pomiuje se često crkvica sv. Lovrijenca. ') Upor. Engel op. cit. 66 — Petter, Dalmatien" 197 — Diiringsfeld III. 281 — Fischer op. cit. 64.