SRĐ

— 79 —

S а 1 к um topa clvaest i četiri. Do sabaha, pašo gospođare, Sve s' u crnu zemlju zaroniše, Namjestiše od boja topove, I salkuma đvacles i četiri. Osim ovoga u 3 opas. str. l-± govori učeni g. Adamović o caput Zahulmiae cla se je naziv pokvario do toga da se dan današnji talij. zove Capo ili cavo gomena. Da se ne bi mislilo da taj rt nema srpskog naziva, popunjamo da ga naš narod zove L o višće ili L o višt e. A sacl da si mi zdravo i veselo! Živko. III. Poštovani gospođine! Rado sam pročitao sočne i posve umjesne bilješke u prvomu broju našeg „Srgja", a navlastito sam oslaclio ono zgođno opravdanje naslova novog literarnog lista, gdje izmegju ostaloga pominjete, kako je taj svetac bio najstariji dubrovački pokrovitelj, kojeg su poštovanje, po momu mišljenju, stari Zahumljani amo prenijeli iz svoje pradomovine. To poštovanje prema sv. Srgju toliko je starodavno da dopire čak do mračnijeh vremena, kad je prvi grb grada, biva svetoga Zenobija, obilježje i barjak romanskog dijela grada, morao da uzmakne isprecl srpskog svetitelja, kojemu na sjevemonra i na južnomu vrhuncu grada bijahu podignute zasebne crkve. Naš Gvozdenica (Ferrich) primjenjuje Dubrovniku ove riječi: „Praesidium coeleste mihi tum Sergius, atque Bacchus erant, et primus adhuc dat nomina monti, Qui mihi sic gravis imminet".. Toliko bijaše u puku rašireno to poštovanje sv. Srgja da su se tijem imenom nazivali mnogi pučani i mnoga vlastela. Spomenuću samo onog sveštenika po imenu Sr e ja, paroha crkve sv. Vida, kojega je ime skopčano sa svetom pelenicom. A nije ni čuda da su stari Dubrovčani tako častili sv. Srgja, kad je to u opće Srbima svijem ugoclni svetitelj, a znate li za što? Jer je onamo, u mjestu Ribnici, u čuvenomu manastiru sv. Srgja i Vakha bio kršten Stei'an Nemanja. U istomu manastiru bio je nasilno zatočen i zakalugjeren kralj Dobroslav.