SRĐ

— 82 —

Ne ću ni sad crnoj zemlji 0 tvom gr'jehu dati znaka. 3. iednome hajduku. Prohodniče, amo se osvrni, Te pogledaj na moj život crni, Plakat nemoj udes moj nemio Jer, da živim -— mrtav ti hi bio. Rinko.

Iz rukopisa pok. Nika dra Lepeša 1 )Epigrami. Ruševine Dubrovnika. Grad Dubrovnik od kada je pao, Brštanom 2 ) je svuđa obrastao, Te osvud se prepleće i vije ' Pa starinske zidine mu lcrije. Brštan, dr'jenak i travinja ina Žalosni su biljeg ruševina. Obrastoše knjižničke svetinje, Slavnu prošlostsve što mu spominje, Te je stigla već sudbina ova Um i srce njegovih sinova. Stranac i Srbin. Stranac pita Srba: „Kaži, Rade, Da li kod vas plemića imade?" Ponositim, Srbin odgovori, Osjećajem plemstva roda svoga: „Plemići smo mi svi dojednoga!" ') I ovaj naš starae, Niko dr. Lepeš, liestao je. Jedan od starijeh Dubrovaekijeh tipova, u zadnje viijeme istom je životario, i to slijep. Umro je Dećembra prošle godine u '8-oj godini života. Kitio je njekadašnji „Slovinac" svojim pričama, epigramima i doskoeicama. Bio je zvanjem iiječnik, ali se više bavio našom knjigom nego ičijem. Bio je Srbin dušom i tijelom. Bog mu dao pokoj! ') Bršljan.