SRĐ

— 159 —

Tri književnička Jubileja. g. 1901. Njegoš (1813—1851). Kada je srpsko-dubrovačka književnost iza pada dubrovačke republike bila na svom smiraju, pojavi se u srpskoj književnosti letargija i apatija. Srpska je knjiga, istina, davala o sebi glasa, ali ti glasovi bijahu slabi, a da iz mrtvila probude srpsku književnost. Došao je, kao Bogom poslat, veliki srpslri reformator i otac novije srpske književnosti, koji se borio protiv aristokracije u književnosti, koji je htio da književnost zahvati cio srpski narod. Taj veliki reformator bio je Vuk Karadžić. On sam još ne bi mogao da izvede svoje djelo, da se nije za njim povelo kolo mladijeh pregalaca, koji su kao sjajni meteor zasvijetlili na nebu srpske knjige. Jedan od takovijeh bio je i Njegoš, kome se 19. septembra 1901. navršila pedeseta obljetnica od njegove smrti. Njegoš se đakle rodio u ono vrijeme, kad su se u koštac uhvatile dvije ideje: Svetićeva i Vukova. On jc odmah prihvatio Vukovu i pospješio njenu slavu. Ugledao je bijela svijeta u crnogorskijem Njegušima 1. novembra g. 1813. Svoje djetinjstvo proveo je u crnogorskijem hridinama i tu se je njegova mlada pjesnička fantazija napajala srpskim patriotizmom a pregalaštvom kosovskijeh osvetnika oduševljavala. Već u naj ranijoj svojoj mladosti njegova djetinjska mašta slivatila je tešku borbu, koju su morali da izđrže njegovi. Kada mu je bila deseta godina, stric Petar Petrović I. dade ga na nauke. Učitelj nra je bio srpski pjesnik Sima Milutinović Sarajlija, koji je zajedno sa svojim učenikom čitao pjesme i oduševljavao se. Mladi Njegoš je sa zanimanjem i pažnjom slušao svoga učitelja i gledao ga kako se zanosi. To je sve djelovalo i na njega. Kad mu g. 1830. umre stric vladika Petar I., po naročitoj stričevoj volji on bi izabran vladikom, pošto se zakalugjeri. Vladika postade u svojoj 19-oj godini. Godine njegova vladanja, to je epopeja srpskoga naroda za nezavisnost; to je 011 sam naj bolje opjevao u svojoj: S1 o b o d i j a d i, gdje opisuje borbe Crnogoraca proti Turcima. Radi prevelikog duševnog i tjelesnog rada počeo je pobolijevati. Pogje u Italiju, da traži lijeka, ali sve mu bi uzalud, jer g. 1851. na 19. oktobra ispusti svoju veliku dušu.