SRĐ

— 176 —

Ovu pripovijetku čuo sam od pokojne Mbe, očeve matere, koja je živjela oko 100 godina; ona je istu priču slušala od njezina svekra, muževlja oca, koji je bio dočekao duboku starost. I njezin svekar bio je majstor drvodjelja, kome po svoj okolini nije bilo ravna. Za njegov rad kad bi ga kogod pohvalio — tako pričaše pokojna mi b&ba — rekao bi: ,,ta Gjurići su u zanatu vazda bili prvi, i moj je pradjed bio neimar, kad se je Dubrovnik pasao bedemima! - ' Da su Gjurići bili plemići, svjedoči nam jedna pripovijetka iz porodice. Oni su tada prozivali se Smoličići; polovina pomenutog sela bila je njibova. Toga vremena bio je njeki Gjuro Smoličić; on je imao 9 sinova i 1 kćer. Razmetli su se sinovi iz kuće a samoje s ocem najstariji ostao Simeun, koji je bio neimar na bedemima grada Dubrovnika. S poštovanjem Spasoje Gjurić srpski nar. učitelj. * Prijatelj nam piše o novoj rubrici „Epistolarija" u našemu Srgju i hvali nam ođluku, a uz to zamjera nam formi „Epistolarije". Evo da se i o tomu razjasnimo: Riječi latinske na — ium ili grčke na — iov, koje su davno, ušle u naš jezik kao tugjinke, imaju nastavak na ije; n. p. orlogije (horologium ili x s F i ^Y w ''0i rozarije (rosarium), kalvarije (calva rium), vestijarije (vestiarium), lunarije (lunarium), brevijarij, (breviarum), gjenije') (genium) i ost. Po tome mi smo latinsku riječ epistolarium sr. r. prometli u epistolarije sr. r., što nam se čini bolja forma nego da smo kazali po talij. epistolario. Istina da smo mogli kazat epistolar 2 ), ali tad riječ ne bi održala srednji rod, jer n. p. tugje muške riječi na ius odmetnu sa svijem taj nastavak, kao n. p. postolar, poklisar, febrar i ost. Ako je ovo razloženje zdravo, tad bi se imalokazat: Gimnazije, Preparandije, Muzeje i ost. mjesto Gimnazija i ost. ž. roda.

') Potonje pefc ouju se i sa svršetkom na io, kao n. p. vestiario, lunario i ost. ali fcad je to novija forma iz talij. vestiario,; lunario i ost. ! ) Govori se i Vangjelistar (Evangelistarmm).