SRĐ

— 211 —

Ženi je treba zaštite! Ja sam istočnak, a to se vidi po mojim idejama i po mome slegu. To ja očitujem, eda se ugnem oštrini presude mojih čitalaca, i u isto doba eda ih omekšam prama meni. Tu dobrostivost ja očekujem i za svoje nastajne radne, u kojima će razglabane o ženama svagda biti moj posao. Međutim, i ako sam uvjeren o zgodnosti svojih ideja, koje mislini da su osnovane na opitu života, ja ću prijatno primiti svaku kritiku, ltojoj je svrha istina, jer ta je svrha isklučivo moja. Istina je kći prijepornosti; ona sliči svijetloj iskri, koja iskoči iz trvena jednog tijela o drugo. Ja ne pristajem nipošto uz one, koji misle da žena nagiiie na zlo jer je vuku nagoni u putenu nasladu. Naprotiv, ja sam uvjeren da je ona više duh nego tijelo; ona je pjesničko biće, koje je naklono više idealnom nego realnom životu. Ali u toliko, više puta, ona klone. Sva u Uibavi, žena je mnogo osjetUva i podložna uzrujanosti i živčanijem krizama. Kod he duh proguta snagu nezina tijela, koje postaje liežno i žacne se od najmanega ćulia. Žena je slaba i rekao bi da priroda hoće da je još više utuče navajujuć na nu tegobe i slabeći je svakog mjeseca patnama. Po svemu tome ona postaje pristupačna napastima; ona griješi, ali više od slabosti nego od naklonosti; ona popusti više nego što pristane. Ona nikako ne predviđa opasnost, a jednom kad je na omaku, lako se popuze. Nezina tančina u osjećajima postaje prostodušnost u realnom životu; u opasnosti ona preruči mnogo slučaju. Ona podleže, i tad je muž obeščašćen i na mrtac ubijen; ali treba da samoga sebe kori, jer on nije mane kriv od he. Žena mu se je pređala dušom i tijelom; ona je javno ispovijedila svoju slabost uzimlući muža za svoga zaštitnika; ali on se je iznevjerio svojoj dužnosti; 011 je zanemario svoju ženu, ostavio je, izveo je na opasnost, metnuo lie slabost 11a kušnu; i on je dakle krivac, pa je nemilo kažnen! Svi zakoni, Božiji, prirodni ili Jucki, priznali su u svako vrijeme slabost. ženinu, i namijenili čovjeka za nezina skrbnika i zaštitnika. To je mudro i zgoduo pređviđene, koje treba da čovjek zna cijeniti eda očuva to svoje blago. On treba da to čuva budno, da