SRĐ

— 217 —

Grofica: E, dobro dakle, eto što vas imam pitati; ali nemojte, vch, skočiti kao lutka: Jeste li naklonjeni oženiti se? Baron : (dižući se) Ja se ženiti ?! Gdje vam je glava! Grofice, zajsta se nijesam nadao tako gorkoj šali! Grofica : Još nijesam svršila sa upitom. Boje ću se izjasniti, no me poslušajte. Moj upit za čas prestaje biti upitom, te, како ćete vidjeti, ovaj moj upit ne će biti ništa drugo nego savjet što od vas ištem. Moj osamdesetogodišni stric grof Slavković progoni me dan i noć molbama i zakliiianem, da se po drugi put udam, jer želi jednog unuka imati, kog bi posinio, eda se koljeno grofa Slavkovića ne utre; i tom bi unuku sva svoja dobra nakon smrti ostavio. Evo nas na drugi dio našeg govora, te mi otvoreno recite: Savjetujete li me da se opet udam? Baron: Ja se tom čudu iščuditi ne mogu! i uprav ne mogu da razumijem u kakvoj svezi može biti vaša želja da ja izgubim svoju lijepu siobodu, sa nemilijem zahtjevima vašeg strica da se po drugi put udate! Ala, recite mi, da ste samo sa mnom šalu zbijali, te ne govorimo više o tom. Grofica: TJvjerite se, gospodine barone, da je sve istina što vam rekoh; a da vas uvjerim, pokazaću vam pismo što sam jutros od strica primila iz Novogsada. (traži ga po stolu) Evo ga! (čita). „Ima već dvije godine dana da si obudovjela, a „udovica si čovjeka najnesnosnijeg što ga je ikad na „svijetu bilo " Baron: Ta to je baš krasno nadgrobno slovo siromašnom vašem pokojnom mužu! Grofica: (slijedi čitati) ,,te mi se čini da bi pravo bilo da i ti „као i tvoje druge, uživaš slasti bračnog života i da budeš srećna, „što do sad nijesi bila . . . Vidite dakle! Pošto ja ^ubim svog strica, muka bi mi bilo ne pogodit mu, te da bi našla čovjeka kakvog bi ja želela Baron: Tada biste dragovol,no poklonili grofu Slavkoviću ne samo jednog unuka, no ako hoće i desetak unučadi . . . Dobro, vi ste se oslonili na moju iskrenost, te ja kao iskren čovjek i kao vaš prijatcl iskreno i otvoreno ću vam reći, da pišete svomu gospodinu stricu đa se po drugi put nijeste namjerni zamaknuti. (malo uzrujan) Duše vam, recite mi, ima li nesnosnije stvari na svijetu, na ovom bijelom svijetu, do samovo^e tijeh stričeva, kojima je ćorava sreća