SRĐ

— 218 —

uđijelila dvadeset hiljada fiorina prihoda! Vaš gospodin stric pravi je samoživac . . . oprostićete mi, draga grofice, da ovako otvoreno govorim; ali vala da znate, da nasile nikad mi po ćudi ne idaše, pa bila istomu uzrok i lubav. Grofica: Ja sam vam stavila jedan upit i zatražila od vas savjet; dakle'? Baron: Samo ste, čini mi se, zatražili savjet. Grofica: Ne. Pitala sam vas, imate li namjere se ženiti, i savjetujete li me da se opet udam . . . . Ili vam se čini stvar sa svijem naravna ? Baron: Stavimo da biste vi po kakvoj ngsreći tonuli na kupaiiu, mene bi zajsta tamo moja zvijezda nanijela, te bi vam prvi pružio ruku spasena. Sađa stavimo, da vam je dosadilo živjeti, te ste namjerni utopiti se po vlastitoj odluci .... Grofica: Eazumijem vas vrlo dobro. Hoćete da rećete, da ne bi bilo duševno i vas turnuti u duo mora. Vidite, gospodine barone, sad sam mirna, i ništa me ne muči, 110 što me moja mašta prevari! Ipak bi želela da mi nešto razjasnite. Vaši česti posjeti. prijatejstvo, koje mi sveđer i u svakoj prigodi pokazaste, i dadoste mi toliko dokaza vaše naklonosti . . . Na primjer onaj: vaša nestrpjivost dok nijeste udalili od mene viteza Sivića Baron: Ah! tog skitnicu, da ne rečem drugo, o kom se je toliko govorilo i govori, i koji oblijetajući okolo vas, oblijetao je okolo vaše prćije. Ali ono, vjerujte, ne znači .... Grofica: Znam, znam, ne znači da me vi luliite .... Lijepo zajsta! Fala vam! Baron: Grofico Zorko, mislim da nemate nikakva prava sa mnoin se šaliti. Grofica: Ali sam mislila da imam jedno drugo pravo. Mislila sam, pa bilo vam po ćudi ili ne, da mogu izraziti svoje mnijene o prijatelu, koga ja počitujem, s kojijem sam mislila da se mogu savjetovati o mojoj udaji .... Pazite đobro veh, u opće i ja sam protivna braku. Baron: Budite uvjereni da se u tom potpuno slažemo. Grofica: No ako .... što ćete'? . . Ako baš budem prinuđena pogoditi onom brb^avom mom stricu . . . saglasni smo, da vi nijeste namjerni ni najmane suprotiviti se nemilijem valovima tog uzburkanog mora?