SRĐ

— 226 —

Baron (stisnuvši joj ruku, ćežuo) : Ne, Zorko, nc šalim se ni najmane; večeras samo uviđam istinu; večeras samo mogoh razumjeti svoje srce. (sluša) Ne čujem kloptane kona, bilo mi se prije samo utvorilo. Minii osjećaj malo po malo obladao me. Nijesam se tada ni sjetio, i lubomorstvo moralo je taj osjećaj razjariti. (sluša) Nebojte se, vlastelin Orlović ne dolazi još!... Da, Zorko, najočajanije Udiomorstvo... i evo me pred vašijem nogama ponižena, pokajana, i recimo u ime Božije... zaHiblena, kao što se niože zalubiti čovjek kao što sam ja, zajubjena do vijeka!... Ali ne gledajte sveđer na ovaj prozor... Jali ne čujete da niko ne dolazi? Grofica (odvažuo) : Kad je tako, slušajte me dobro, slušajte, bez trenuća očinega, ono što ću vam reći. Vi pomnivo slušate eda nc bi čuli kakav klopot na putu, izgledate da kakav konanik ne banc. . . Dobro! da vam ja rečem, da nikoga ne očekujem? Baron : Ne razumijem vas. . . . Grofica: Kako bih vam rekla? Da onaj vatromet nije ništa drugo bio no jedna igra? Baron: Ne razumijem, izjasnite se bole, za Uibav Božiju. Grofica (uzim)e jedno pismo sa trpeze, pruža ga baronu) : Citajte! Baron (cita) „Draga grofico ! (zaustavja se i gleda grofleu, koja mu eini znak da proslijedi čitati) ,,sve zaprijeke, što su me prinuđavale kriti „skoro moje vjenčane sa barunicom Jagodićkom iščezle su. Večeras „krećem za Beč: u dva mjeseca imaću čast posjetiti Vas sa kra„snom barunicom Olgom, mojom suprugom. Vaš iskreni prijatel „Pavle Orlović". Dakle vlastelin Orlović!? Grofica : Putuje, da se ženi. Baron (baea se u naslonaeu) Porugan dakle, strašno porugan! Grofica (približuje se iza naslonaee, i }ubavno i polako govori) : Citala sam ja prije nego vi u vašem srcu. Baron: Dobro! i onaj vatromet se je rugao sa mnom!.. Jesam li ja onaj što sam sveđer bio, ali sam se preobrazio? (điže se, ođlučno ide na sto, brzo piše, te sa listom u ruei približuje se groiiei) "\ i ste se rugali i mojijem amerikanskijem načelima, pa dobro; ali dok slobodna Amerika ne uvede u običaj i megdan sa ženom, treba tražiti prsi čovjeka, koji mora odgovarati za uvrede jedne žene. Gospođa grofica Zorka bližne svojte nema do grofa Slavkovića, đakle nemu upućujem ovaj brzojav (pokazuje list) i izazivlem ga na megdan. Grofica : Izaziv}ete ga . . . zašto ?